Svjedočenje žene iz Srebrenice o Potočarima u julu 1995.

Bijeg u Potočare

Kada su snage Vojske Republike Srpske (VRS) u julu 1995. zauzele Srebrenicu, H. T. je, prema vlastitom svjedočenju, krenula prema Potočarima, gdje je u fabrici akumulatora bila baza nizozemskog bataljona UNPROFOR-a (Dutchbat). Njen suprug i drugi muški srodnici odlučili su se na put kroz šumu, s namjerom da se domognu teritorije pod kontrolom Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH).

Uslovi u Potočarima

Između 12. i 13. jula 1995. u Potočarima su vladali katastrofalni uslovi. Ljudima je nedostajalo vode i hrane, širila se panika, a srpski vojnici su sijali teror. H. T. se sjeća da su ljudi umirali pred njenim očima.

Bosanskosrpske snage su 12. jula u Potočarima sistematski odvajale muškarce od žena i djece i odvozile ih odvojeno. Tokom noći dolazilo je do silovanja, a vijesti o njima širile su strah među izbjeglicama.

Svjedočenje H. T.

Prema svjedočenju H. T., nakon odvajanja muškaraca vojnici su je odveli u šator u blizini fabrike akumulatora i silovali je. Počinioci u njenom svjedočenju nisu imenovani.

Kako navodi, izgubila je svijest i osvijestila se tek u bolnici u Kladnju. Odatle je, prema njenim riječima, prevezena preko Dubrava i Lukavca do Tuzle. Žene i djeca iz Potočara odvoženi su prema Kladnju, a muškarci s njima nisu stizali.

Gubitak porodice

Prema svjedočenju H. T., njen suprug, otac, svekar, djever i amidže ubijeni su dok su pokušavali doći do teritorije ARBiH. Njihova imena nisu navedena.

Godine šutnje

O onome što je doživjela H. T. je, kako kaže, počela govoriti tek desetak godina kasnije, uz psihološku podršku.

Odgovornost

Komandant VRS-a u julu 1995. bio je Ratko Mladić. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) osudio ga je 2017. godine, između ostalog, za genocid u Srebrenici na kaznu doživotnog zatvora, a Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove (IRMCT) potvrdio je tu presudu 8. juna 2021. godine.