U septembru 1995., nekoliko sedmica prije kraja rata, dok su se srpske snage povlačile iz Sanskog Mosta, pripadnici Srpske dobrovoljačke garde zatočili su desetine bošnjačkih civila u kotlovnici hotela Sanus, a zatim ubili jedanaest muškaraca u Trnovi i 65 ljudi u Sasini. Nijedan neposredni izvršilac do danas nije kažnjen; pravosnažno su osuđeni samo Jovica Stanišić i Franko Simatović, čelnici Službe državne bezbjednosti Srbije.
Lično svjedočenje · Potočari · 11. juli 1995. – 13. juli 1995.
Nakon pada Srebrenice u julu 1995. žena koju arhiva navodi samo inicijalima H. T. potražila je spas u Potočarima, gdje se nalazila baza nizozemskog bataljona UNPROFOR-a. Prema njenom svjedočenju, vojnici VRS-a su je ondje silovali, a muškarci iz njene porodice ubijeni su pokušavajući kroz šumu doći do teritorije pod kontrolom ARBiH. O onome što je preživjela mogla je govoriti tek nakon mnogo godina.
U julu 1992. godine pripadnici paravojne jedinice „Simini četnici“ iz Srbije upali su u romsko selo Skočić kod Zvornika, gdje je ubijeno 27 romskih civila, među njima i djeca. Osmogodišnji Zijo Ribić bio je jedini iz svoje porodice koji je živ izašao iz jame u koju su bacana tijela ubijenih. Kao odrastao čovjek svjedočio je u Beogradu, gdje su optuženi pravomoćno oslobođeni optužbi za ubistva, a trojica osuđena samo za silovanje i nečovječno postupanje.
Lično svjedočenje · Foča · juli 1992. – august 1992.
Anonimna bošnjačka žena iz sela udaljenog desetak kilometara od Foče opisuje u pisanoj izjavi br. 10824/96 napad srpskih snaga u julu 1992. i zatočeništvo u Buk Bijeloj, Srednjoškolskom centru u Aladži i sportskoj hali Partizan. Njeno svjedočenje odgovara nalazima Haškog tribunala o zatočenju bošnjačkih žena, djece i starijih osoba u Foči u ljeto 1992. Haški tribunal je za zločine u Foči pravosnažno osudio Dragoljuba Kunarca na 28 godina zatvora.
Opis događaja · Osnovna škola „Miladin Radojević“ Kalinovik · juli 1992. – septembar 1992.
Ljeta 1992. srpske snage zatočile su u Osnovnoj školi „Miladin Radojević“ u Kalinoviku stotine bošnjačkih civila, među njima blizu dvije stotine žena, djece i starijih osoba iz Gacka. U augustu 1992. iz učionice su odvedeni i ubijeni Suad Hasanbegović, Sejdo Kešo i Edin Bičo, čiji su posmrtni ostaci identificirani 2009. godine. Za zločin u školi Sud BiH pravomoćno je osudio Novicu Tripkovića na osam godina zatvora.
U junu 1992. mlada majka bila je sa suprugom i dvoje male djece u posjeti kod svekrve u selu Presjeka kod Nevesinja kada su počela granatiranja. Prema njenom svjedočenju, srpski vojnici zarobili su izbjeglice, odvojili muškarce, a žene i djecu zatvorili u toplanu; ona je preživjela zatočenje i seksualno nasilje. Njen suprug, sin i kćerka, prema njenim riječima, ubijeni su 1992. i nikada se nisu vratili.
Opis događaja · Sušica · juni 1992. – septembar 1992.
U ljeto 1992. srpske snage su u logoru Sušica kod Vlasenice držale stotine bošnjačkih civila, među njima žene, mlade djevojke i starije žene. Haški tribunal utvrdio je da je komandant logora Dragan Nikolić odvodio ili pomagao u odvođenju zatočenih žena znajući da će biti silovane, te da je drugima omogućavao pristup njima. Nikolić je priznao krivicu, između ostalog i za seksualno nasilje, i pravosnažno je osuđen na 20 godina zatvora.
Opis događaja · Briševo · maj 1992. – novembar 1992.
U julu 1992. snage Vojske Republike Srpske napale su Briševo, selo s pretežno hrvatskim stanovništvom u općini Prijedor, i ubile više od šezdeset civila; izvori navode između 61 i 68 ubijenih. Kuće i katolička crkva su uništeni, mnogi muškarci odvedeni su u logore, a preživjeli protjerani. Tek 2023. Tužilaštvo BiH podiglo je optužnicu protiv petorice bivših komandanata i predstavnika srpskih snaga.
Opis događaja · Omarska · maj 1992. – august 1992.
U logoru Omarska 1992. godine, među više od 3.334 zatočenika, bilo je oko trideset i šest žena, od kojih su mnoge bile poznate ličnosti lokalnog javnog života Prijedora. Pet ih logor nije preživjelo. Dvije preživjele, bivša sutkinja i pravnica iz Prijedora, poslije bijega u Hrvatsku prikupljale su svjedočenja stotina žena silovanih u ratu za istražitelje Haškog tribunala.
Lično svjedočenje · Trnopolje · 29. april 1992. – 30. septembar 1992.
Bošnjački ljekar Idriz Merdžanić iz Prijedora liječio je 1992. ranjene civile tokom napada srpskih snaga na Kozarac, a potom zatočenike logora Trnopolje, gdje je s osobljem ambulante tajno dokumentovao povrede zatočenika. Logor je napustio među posljednjima 30. septembra 1992. Deset godina kasnije svjedočio je pred MKSJ-om u postupku protiv Milomira Stakića, koji je pravosnažno osuđen na 40 godina zatvora.
Lično svjedočenje · Omarska · april 1992. – august 1992.
Nusreta Sivac, sutkinja Općinskog suda u Prijedoru, u proljeće 1992. udaljena je s posla, a 9. juna 1992. odvedena je u logor Omarska, gdje je bila jedna od 37 zatočenih žena. Nakon što je preživjela, sa bivšom kolegicom Jadrankom Cigelj prikupljala je svjedočenja i 1995. u Hagu pomogla u pripremi prvih optužnica MKSJ-a. Svjedočila je više puta pred Tribunalom, između ostalog u procesu protiv Radovana Karadžića.
Opis događaja · Hotel Vilina Vlas · april 1992. – oktobar 1992.
Hotel Vilina Vlas u Višegradskoj banji kod Višegrada 1992. godine pretvoren je u mjesto gdje su bošnjačke žene i djevojke zatočene, sistematski zlostavljane i silovane, što su utvrdili Sud BiH i ICTY. Hotel se pojavljuje i u drugim zločinima nad bošnjačkim civilima iz te godine. Nakon rata ponovo je otvoren za goste, a na zgradi do danas nema nikakvog obilježja žrtvama.
Opis događaja · Vlasenica · april 1992. – septembar 1992.
Nakon što su srpske snage u proljeće 1992. zauzele Vlasenicu, bošnjačke žene i djevojčice zatočene u logoru Sušica ili odvožene u transportima iz grada bile su izložene seksualnom nasilju; među žrtvama su bile i djevojčice od trinaest godina. Za seksualno nasilje u Vlasenici pravosnažno su osuđeni komandant logora Sušica Dragan Nikolić i vojni policajac Goran Višković.
Lično svjedočenje · Foča · april 1992. – august 1992.
U ljeto 1992. godine petnaestogodišnja bošnjačka djevojčica iz jednog sela u općini Foča zarobljena je s porodicom i zatočena, između ostalog u sportskoj dvorani Partizan, gdje je bila izložena seksualnom nasilju. Kao zaštićena svjedokinja 50 svjedočila je 2000. godine pred Haškim tribunalom. Tribunal je pravosnažno osudio Zorana Vukovića, između ostalog za njeno silovanje, i Dragoljuba Kunarca za pomaganje u mučenju i silovanju.
Lično svjedočenje · Foča · april 1992. – april 1993.
Kada je rat u aprilu 1992. stigao u Foču, svjedokinja 87 imala je petnaest godina. Nakon napada srpskih snaga na Trošanj 3. jula 1992. godine, kada je ubijen njen otac, devet mjeseci je držana na nizu mjesta u opštini Foča i izložena seksualnom nasilju, a zatim prebačena u Crnu Goru. Njeno svjedočenje pred Haškim tribunalom doprinijelo je osudi Dragoljuba Kunarca i Radomira Kovača u prvom predmetu u kojem je međunarodni sud silovanje i porobljavanje kvalifikovao kao zločine protiv čovječnosti.
Alen Muhić rođen je u februaru 1993. godine kao dijete ratnog silovanja; majka ga je napustila odmah nakon poroda, a odrasli su ga i othranili Muharem i Advija Muhić iz Goražda. Radmilo Vuković, za kojeg je DNA analiza utvrdila da je otac djeteta, bio je optužen pred Sudom Bosne i Hercegovine i u prvom stupnju osuđen, ali ga je Apelaciono vijeće 2008. godine pravosnažno oslobodilo. Alen danas javno govori o svojoj sudbini i pomaže drugoj djeci rođenoj iz ratnog silovanja.
Jasmina Ahmetspahić, mlada žena iz Višegrada, odvedena je 1992. iz kuće svojih roditelja u hotel Vilina Vlas, koji su srpske snage pretvorile u logor za žene i djevojke. Ondje je bila izložena seksualnom nasilju i stradala je skočivši s prozora hotela. Njeni posmrtni ostaci pronađeni su tek 2010. godine na dnu ispražnjenog jezera Perućac.
Bakira Hasečić, rodom iz Višegrada, preživjela je seksualno nasilje 1992. godine i u ratu izgubila sedamnaest članova porodice. Kao predsjednica Udruženja „Žena – žrtva rata“ prikuplja dokaze protiv počinilaca i svjedočila je pred Sudom BiH i Haškim tribunalom. Njena priča otvara i pitanje pravde koja preživjelima iz Viline Vlasi još nije dostignuta.