Opis događaja · Omarska · maj 1992. – august 1992.
Trideset i šest žena među hiljadama muškaraca: žene zatočene u logoru Omarska
U logoru Omarska 1992. godine, među više od 3.334 zatočenika, bilo je oko trideset i šest žena, od kojih su mnoge bile poznate ličnosti lokalnog javnog života Prijedora. Pet ih logor nije preživjelo. Dvije preživjele, bivša sutkinja i pravnica iz Prijedora, poslije bijega u Hrvatsku prikupljale su svjedočenja stotina žena silovanih u ratu za istražitelje Haškog tribunala.
Gdje i kada
Omarska
- Datum
- maj 1992. – august 1992.
- Mjesto
- Omarska, Trnopolje
- Koordinate
- 44.89° N · 16.90° E
Žene u logoru
Tokom 1992. godine kroz logor Omarska u opštini Prijedor prošlo je više od 3.334 zatočenika. Među njima je bilo oko trideset i šest žena. Mnoge od njih bile su poznate u lokalnom javnom životu, a među njima su bile sutkinje i pravnice.
Jedna od njih bila je N. S., koja je od 1978. do 1992. godine radila kao sutkinja općinskog suda u Prijedoru. Otprilike dva mjeseca nakon što su srpske snage preuzele Prijedor, odvedena je u Omarsku. Tamo je držana oko tri mjeseca, sve do zatvaranja logora početkom augusta 1992. godine. Prema pisanju portala genocid.ba, u Omarskoj je bila zatočena i J. C., koja je prije rata bila pravnica pri sudu u Prijedoru.
Uslovi zatočeništva
Prema genocid.ba, žene su danju držane u zgradi restorana, a noću su spavale u prostorijama za ispitivanje. Isti izvor navodi da su morale sa zidova i podova tih prostorija čistiti krv. Bile su odvojene od muškog dijela logora, u kojem su bili zatočeni njihovi muževi, braća, sinovi i komšije.
Haški tribunal (ICTY) je u svojoj presudi utvrdio da su neke žene u Omarskoj bile uznemiravane ili silovane.
Pet žena nije preživjelo Omarsku. Četiri su kasnije pronađene u masovnoj grobnici, a jedna se i danas vodi kao nestala. Njihova imena nisu navedena.
Premještanje u Trnopolje
Prema pisanju portala genocid.ba, žene su nekoliko dana prije nego što je britanska televizija ITN 5. augusta 1992. posjetila Omarsku premještene u logor Trnopolje. Tačan datum tog premještanja nije poznat.
Svjedočenja i pravda
Nakon bijega u Hrvatsku 1992. godine, N. S. i J. C. počele su prikupljati svjedočenja stotina žena silovanih u ratu i pripremati materijale za istražitelje ICTY-a. Time su doprinijele tome da se silovanje sudi kao ratni zločin.
ICTY je 2. novembra 2001. osudio Mlađu Radića, komandira smjene u Omarskoj, između ostalog za silovanje i seksualno nasilje u logoru. Kaznu od 20 godina zatvora potvrdilo je žalbeno vijeće 28. februara 2005. godine. Pravosnažno je pred ICTY-em osuđen i Miroslav Kvočka, komandant u Omarskoj.
N. S. je svjedočila pred ICTY-em, između ostalog u postupku protiv Radovana Karadžića.
Povratak u Prijedor
N. S. se 1999. godine vratila u Prijedor, a 2002. godine je dobila nazad svoj prijeratni stan. Prema genocid.ba, u Republici Srpskoj nije priznata kao žrtva rata. Govoreći o susretu sa stražarom protiv kojeg je svjedočila, rekla je: „On je bio prvi koji je pognuo glavu.“