Opis događaja · Prijedor · 1992.
Prijedor i danas traga za posmrtnim ostacima svojih ubijenih
Kroz logore Omarska, Keraterm i Trnopolje kod Prijedora 1992. godine prošlo je oko 30.000 nesrpskih muškaraca, žena i djece, a među 102 ubijene djece iz Prijedora bilo je i dvomjesečno dijete. Više od tri decenije kasnije porodice i dalje čekaju da saznaju gdje leže njihovi najmiliji. Ova priča prati sudbine ubijenih, preživjelih i onih koji su umrli ne dočekavši ukop svojih sinova.
Logori oko Prijedora 1992.
U toku 1992. godine bosanskosrpske snage, policija i vojska, uspostavile su u Prijedoru i okolini logore. Kroz Omarsku, Keraterm i Trnopolje prošlo je, prema dostupnim izvorima, oko 30.000 nesrpskih stanovnika: muškaraca, žena i djece. Prema presudama Haškog tribunala, bosanskosrpske snage na području Prijedora ubile su hiljade ljudi, a hiljade drugih zatočile u logorima.
Prema podacima Radija Slobodna Evropa, u Prijedoru i okolini tokom rata ubijeno je 3.176 osoba, među njima 102 djece. Prema istom izvoru, policija je odgovorna za 817 smrti u logorima Keraterm i Omarska.
Najmlađe žrtve
Među ubijenom djecom iz Prijedora bilo je i dijete staro tek dva mjeseca. Prema riječima glavnog imama u Prijedoru Mahira Kozarca, koje prenosi genocid.ba, najmlađa žrtva zločina u Prijedoru je dvomjesečni Velid Bešić. „Najmlađa žrtva je Velid Bešić koji je imao dva mjeseca i još nije pronađen i pokopan“, rekao je imam Kozarac.
Prema pisanju genocid.ba, najmlađa ukopana žrtva je petogodišnji Haris Džananović, koji je ubijen zajedno sa sestrom i majkom.
Fikret Alić: lice s naslovnice
Fikret Alić zatočen je ubrzo nakon početka rata 1992. godine, kada je odveden iz svoje kuće. Preživio je logore Keraterm i Trnopolje. Prema njegovom svjedočenju, u Keratermu, gdje je u hangaru masakrirano 130 muškaraca, zatočenici su morali tovariti tijela na buldožer.
U logoru Trnopolje fotografisan je iscrpljen i izmršavio iza bodljikave žice. Taj snimak objavljen je na naslovnici časopisa Time 17. augusta 1992. i obišao svijet. Prema pisanju genocid.ba, Alić je u logorima smršao sa 86 na 48 kilograma, imao je polomljene zube i nos, a kasnije je ležao u komi u Travniku.
Fikret Alić je kasnije dobio azil u Danskoj. I danas javno istupa i traži pravdu za žrtve.
Pet logora
Prema pisanju genocid.ba, Husnija Avdagić prošao je kroz pet logora: Trnopolje, Keraterm, Omarsku, Manjaču i Batković. U Omarsku je, prema istom izvoru, prebačen 9. juna 1992. godine, a kasnije je razmijenjen.
Majke koje nisu dočekale ukop
Mnoge majke umrle su ne dočekavši da sahrane svoje sinove. Prema pisanju genocid.ba, među njima je i Arifa Garibović, koja je umrla a da posmrtni ostaci njenih šest sinova nisu pronađeni.
Potraga koja traje
Potraga za nestalima iz Prijedora traje više od tri decenije. Podaci o tome koliko žrtava još nije pronađeno razlikuju se od izvora do izvora. Porodice i dalje čekaju da progovore oni koji znaju gdje leže kosti njihovih najmilijih.