Anto Tomić, bosanski Hrvat iz Ljubije, prošao je u ljeto 1992. kroz logore Keraterm, Omarska i Trnopolje na području Prijedora. U Trnopolju je čuo dvije oprečne verzije smrti Milana Ćurguza „Krivog“, čovjeka koji je zatočenicima iz Ljubije donosio hranu i poruke, a obje je kasnije ponovio pred Haškim tribunalom.
Ante Tomić, bosanski Hrvat i rudar iz Ljubije, zatočen je 1992. godine u logorima Keraterm, Omarska i Trnopolje. Prema njegovom svjedočenju, jedne julske noći u Omarskoj tukla ga je grupa od osam stražara dok je pokušavao natočiti kantu vode. Preživio je i 2001. godine svjedočio pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY).
Studentica Edna Dautović iz Prijedora bila je u ljeto 1992. zatočena u logoru Omarska, odakle je krajem jula odvedena s drugim zatočenicima navodno na razmjenu i ubijena kod jame Lisac. Njen brat Edvin, prema Radiju Slobodna Evropa, ubijen je nekoliko dana ranije u samoj Omarskoj. Majka Mejra tragala je za djecom do 2000. godine, kada su njihovi posmrtni ostaci pronađeni i sahranjeni u Bihaću.
Lično svjedočenje · Omarska · juni 1992. – august 1992.
Ante Tomić iz Ljubije, bivši radnik rudnika Omarska, uhapšen je početkom juna 1992. i prošao je logore Keraterm, Omarska i Trnopolje. Prema njegovom svjedočenju, posljednje noći u Omarskoj pretukli su ga mlađi brat komandanta Miroslava Kvočke i drugi stražari, a u logoru je gledao kako umiru njegovi supatnici. Nakon rata živi u Hamburgu, piše o logoru i svjedoči.
Opis događaja · Briševo · maj 1992. – novembar 1992.
U julu 1992. snage Vojske Republike Srpske napale su Briševo, selo s pretežno hrvatskim stanovništvom u općini Prijedor, i ubile više od šezdeset civila; izvori navode između 61 i 68 ubijenih. Kuće i katolička crkva su uništeni, mnogi muškarci odvedeni su u logore, a preživjeli protjerani. Tek 2023. Tužilaštvo BiH podiglo je optužnicu protiv petorice bivših komandanata i predstavnika srpskih snaga.
Pedijatrica Minka Čehajić je 1992. godine u Prijedoru u nekoliko sedmica ostala bez posla, doma i supruga Muhameda Čehajića, izabranog predsjednika Skupštine opštine Prijedor. On je zatočen u logorima Keraterm i Omarska i od kraja jula 1992. je nestao. U maju 2002. Minka Čehajić je pred MKSJ svjedočila u predmetu protiv Milomira Stakića, koji je kasnije pravosnažno osuđen na 40 godina zatvora.
Lično svjedočenje · Omarska · 30. april 1992. – 6. august 1992.
Ante Tomić, bosanski Hrvat i rudar iz Ljubije, uhapšen je u noći 13. na 14. juna 1992. i proveo je gotovo tri sedmice u logoru Keraterm, a zatim više od mjesec dana u Omarskoj, gdje je bio pretučen do četverodnevne nesvijesti i bačen na gomilu mrtvih tijela. Preživio je i 2001. svjedočio pred Haškim tribunalom u postupku protiv komandanata Keraterma.
Muhamed Čehajić, profesor i slobodno izabrani predsjednik Skupštine opštine Prijedor, smijenjen je 30. aprila 1992. kada su srpske snage preuzele vlast u gradu, a njegovo mjesto zauzeo je Milomir Stakić. Uhapšen je u maju 1992, zatočen u logorima Keraterm i Omarska i nakon kraja jula 1992. više se nije vratio. Iz logora je porodici poslao pismo u kojem moli da njegov sin uči.
Lično svjedočenje · Briševo · 29. april 1992. – 17. novembar 1992.
Ivo Atlija, bosanski Hrvat iz Briševa kod Prijedora, preživio je napad na svoje selo 24. jula 1992. godine, u kojem su mu ubijeni otac i komšije. U narednim sedmicama pomagao je sahranjivati mrtve u Briševu, Staroj Rijeci i Mlinarima, a u novembru 1992. napustio je Bosnu konvojem za Zagreb. Kasnije je svjedočio pred ICTY-jem u procesima protiv Milomira Stakića i Ratka Mladića.
Kroz logore Omarska, Keraterm i Trnopolje kod Prijedora 1992. godine prošlo je oko 30.000 nesrpskih muškaraca, žena i djece, a među 102 ubijene djece iz Prijedora bilo je i dvomjesečno dijete. Više od tri decenije kasnije porodice i dalje čekaju da saznaju gdje leže njihovi najmiliji. Ova priča prati sudbine ubijenih, preživjelih i onih koji su umrli ne dočekavši ukop svojih sinova.