Lično svjedočenje · Trnopolje · august 1992.
Dvije verzije jedne smrti: zatočenik iz Ljubije u logoru Trnopolje u augustu 1992.
Anto Tomić, bosanski Hrvat iz Ljubije, prošao je u ljeto 1992. kroz logore Keraterm, Omarska i Trnopolje na području Prijedora. U Trnopolju je čuo dvije oprečne verzije smrti Milana Ćurguza „Krivog“, čovjeka koji je zatočenicima iz Ljubije donosio hranu i poruke, a obje je kasnije ponovio pred Haškim tribunalom.
Uhićenje i Keraterm
Anto Tomić imao je 1992. godine 34 godine. Bio je bosanski Hrvat, živio je u Ljubiji u općini Prijedor i radio u rudnicima u Omarskoj. Između 13. i 14. juna 1992. u stanu su ga uhapsila dvojica srpskih vojnika, njegovi komšije. Zajedno s još desetak bošnjačkih i hrvatskih muškaraca odveden je u logor Keraterm.
U Keratermu je proveo gotovo tri sedmice u prostoriji broj 2, u kojoj je bilo oko 400 ljudi. Za sve to vrijeme nikada nije bio saslušan, niti mu je iko rekao zašto je zatočen.
Omarska
Tomić i ostali zatočenici iz Ljubije prebačeni su 4. jula 1992. iz Keraterma u logor Omarska. Tamo je Tomić jednom pretučen toliko teško da je četiri dana ležao bez svijesti.
Trnopolje
Dana 6. augusta 1992. Tomić je, iscrpljen i pretučen, s drugim muškarcima iz Ljubije prebačen u logor Trnopolje. Komandant logora bio je major Vojske Republike Srpske (VRS) Slobodan Kuruzović. Kroz Trnopolje su prošle desetine hiljada zatočenika, uglavnom starijih osoba, žena i djece.
Prema Tomićevom kazivanju, mnogi zatočenici bolovali su od dizenterije, a na jedan toalet dolazilo je tridesetak muškaraca. U logoru je za Crveni križ radio Pero Ćurguz, učitelj iz Ljubije. Prema Tomićevom svjedočenju, prema zatočenicima iz svog mjesta ponašao se korektno: donosio im je hranu i obezbijedio im smještaj. Pred Tribunalom je Tomić o njemu rekao: „As far as we from Ljubija were concerned, he was very correct“ („Što se tiče nas iz Ljubije, bio je vrlo korektan“).
Milan Ćurguz „Krivi“
Perin brat Milan Ćurguz, zvani „Krivi“, bio je lokalni srpski predstavnik u Ljubiji. Zatočenicima iz Ljubije svakodnevno je donosio hranu, odjeću i poruke od rodbine. Prema svjedočenju Ante Tomića, Milan mu je rekao da će ga ta pomoć zatočenicima koštati života. Milan Ćurguz ubijen je u ljeto 1992., a kada je i kako tačno stradao, nije razjašnjeno.
Dvije verzije u jednom danu
Prema svjedočenju Ante Tomića, Pero Ćurguz je na dan njihovog dolaska u Trnopolje rekao zatočenicima da su Milana s leđa ubili Srbi iz njegove vlastite jedinice. Otprilike pola sata kasnije u logor je stigla televizijska ekipa iz Banje Luke. Pred kamerom je Pero tada izjavio da su njegovog brata ubili Bošnjaci. Prema Tomićevom pisanom kazivanju, Pero je u toj drugoj verziji govorio i da je Milan pao u borbi s nadmoćnijom grupom „zelenih beretki“, a zatočenici su prilikom snimanja, kako Tomić navodi, poslužili kao kulisa.
Tako su o istoj smrti istog dana izgovorene dvije međusobno isključive priče: jedna pred zatočenicima, druga pred kamerom.
Svjedočenje u Hagu
Pod imenom Ante Tomić svjedočio je 5. i 6. aprila 2001. pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u predmetu protiv komandanata Keraterma Duška Sikirice, Damira Došena i Dragana Kolundžije, i tom prilikom ponovio obje verzije Milanove smrti. Sikirica, Došen i Kolundžija priznali su krivicu za progon, a ICTY ih je osudio na 15, 5 i 3 godine zatvora.