Anto Tomić, bosanski Hrvat iz Ljubije, prošao je u ljeto 1992. kroz logore Keraterm, Omarska i Trnopolje na području Prijedora. U Trnopolju je čuo dvije oprečne verzije smrti Milana Ćurguza „Krivog“, čovjeka koji je zatočenicima iz Ljubije donosio hranu i poruke, a obje je kasnije ponovio pred Haškim tribunalom.
Opis događaja · Omarska · 5. august 1992. – 6. august 1992.
Dr. Esad Sadiković, cijenjeni ljekar iz Prijedora, 1992. godine bio je zatočen u logoru Omarska, gdje je, prema Institutu za istraživanje genocida Kanada, i dalje pomagao zatočenicima kao ljekar. U augustu 1992., neposredno pred raspuštanje logora, odveo ga je stražar, a zatočenici su ustali i zahvalili mu se, kako je pred Haškim tribunalom svjedočio Nusret Sivac. Njegovi posmrtni ostaci, prema Institutu, pronađeni su u pećini kod Sanskog Mosta i ukopani u Prijedoru 2007. godine.
Dr. Esad Eso Sadiković, cijenjeni prijedorski otorinolaringolog i ekspert Ujedinjenih nacija, uhapšen je nakon što je SDS 1992. preuzela vlast u Prijedoru i interniran u logor Omarska, gdje je pomagao ranjenim i iscrpljenim logorašima. U noći između 5. i 6. avgusta 1992. odveden je iz logora i ubijen nad jamom Hrastova glavica, a njegovi posmrtni ostaci ukopani su u Prijedoru 29. jula 2007. Njegova sudbina dio je šireg ubijanja prijedorskih ljekara i intelektualaca.
Opis događaja · Omarska · 11. juli 1992. – 12. juli 1992.
U ljeto 1992. godine, u noći oko pravoslavnog praznika Petrovdana, stražari logora Omarska kod Prijedora, prema svjedočenjima zatočenika, zapalili su gomilu guma i iz hangara prozivali zatvorenike po imenu. Preživjeli su svjedočili da su ljude tjerali oko vatre i bacali ih u plamen. Broj žrtava te noći nikada nije utvrđen.
Ante Tomić, bosanski Hrvat i rudar iz Ljubije, zatočen je 1992. godine u logorima Keraterm, Omarska i Trnopolje. Prema njegovom svjedočenju, jedne julske noći u Omarskoj tukla ga je grupa od osam stražara dok je pokušavao natočiti kantu vode. Preživio je i 2001. godine svjedočio pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY).
Studentica Edna Dautović iz Prijedora bila je u ljeto 1992. zatočena u logoru Omarska, odakle je krajem jula odvedena s drugim zatočenicima navodno na razmjenu i ubijena kod jame Lisac. Njen brat Edvin, prema Radiju Slobodna Evropa, ubijen je nekoliko dana ranije u samoj Omarskoj. Majka Mejra tragala je za djecom do 2000. godine, kada su njihovi posmrtni ostaci pronađeni i sahranjeni u Bihaću.
Lično svjedočenje · Omarska · juni 1992. – august 1992.
Ante Tomić iz Ljubije, bivši radnik rudnika Omarska, uhapšen je početkom juna 1992. i prošao je logore Keraterm, Omarska i Trnopolje. Prema njegovom svjedočenju, posljednje noći u Omarskoj pretukli su ga mlađi brat komandanta Miroslava Kvočke i drugi stražari, a u logoru je gledao kako umiru njegovi supatnici. Nakon rata živi u Hamburgu, piše o logoru i svjedoči.
Opis događaja · Briševo · maj 1992. – novembar 1992.
U julu 1992. snage Vojske Republike Srpske napale su Briševo, selo s pretežno hrvatskim stanovništvom u općini Prijedor, i ubile više od šezdeset civila; izvori navode između 61 i 68 ubijenih. Kuće i katolička crkva su uništeni, mnogi muškarci odvedeni su u logore, a preživjeli protjerani. Tek 2023. Tužilaštvo BiH podiglo je optužnicu protiv petorice bivših komandanata i predstavnika srpskih snaga.
Lično svjedočenje · Omarska · 24. maj 1992. – 26. august 1992.
Mehmed Alić, 69-godišnji zemljoradnik iz Kamičana kod Kozarca, preživio je logore Trnopolje, Omarska i Manjača 1992. godine. U Omarskoj su ga stražari prisilili da pronađe i dovede sina Envera, kojeg su potom u hangaru pretukli; živog ga više nikada nije vidio. Za učešće u premlaćivanju zatočenika u hangaru, uključujući Envera Alića, Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) pravosnažno je osudio Duška Tadića.
Lično svjedočenje · Omarska · maj 1992. – august 1992.
Prema vlastitom svjedočenju, Drago Perković bio je zatočen u logoru Omarska, gdje mu je zatočeni ljekar iz Prijedora, dr. Esad Sadiković, zvani Eso, bez ikakvih sredstava očistio teško upaljenu ranu na ruci. Perković je preživio. Dr. Sadiković je u augustu 1992. godine odveden iz logora i ubijen.
Opis događaja · Omarska · maj 1992. – august 1992.
U logoru Omarska 1992. godine, među više od 3.334 zatočenika, bilo je oko trideset i šest žena, od kojih su mnoge bile poznate ličnosti lokalnog javnog života Prijedora. Pet ih logor nije preživjelo. Dvije preživjele, bivša sutkinja i pravnica iz Prijedora, poslije bijega u Hrvatsku prikupljale su svjedočenja stotina žena silovanih u ratu za istražitelje Haškog tribunala.
Pedijatrica Minka Čehajić je 1992. godine u Prijedoru u nekoliko sedmica ostala bez posla, doma i supruga Muhameda Čehajića, izabranog predsjednika Skupštine opštine Prijedor. On je zatočen u logorima Keraterm i Omarska i od kraja jula 1992. je nestao. U maju 2002. Minka Čehajić je pred MKSJ svjedočila u predmetu protiv Milomira Stakića, koji je kasnije pravosnažno osuđen na 40 godina zatvora.
Lično svjedočenje · Omarska · 30. april 1992. – 6. august 1992.
Ante Tomić, bosanski Hrvat i rudar iz Ljubije, uhapšen je u noći 13. na 14. juna 1992. i proveo je gotovo tri sedmice u logoru Keraterm, a zatim više od mjesec dana u Omarskoj, gdje je bio pretučen do četverodnevne nesvijesti i bačen na gomilu mrtvih tijela. Preživio je i 2001. svjedočio pred Haškim tribunalom u postupku protiv komandanata Keraterma.
Muhamed Čehajić, profesor i slobodno izabrani predsjednik Skupštine opštine Prijedor, smijenjen je 30. aprila 1992. kada su srpske snage preuzele vlast u gradu, a njegovo mjesto zauzeo je Milomir Stakić. Uhapšen je u maju 1992, zatočen u logorima Keraterm i Omarska i nakon kraja jula 1992. više se nije vratio. Iz logora je porodici poslao pismo u kojem moli da njegov sin uči.
Lično svjedočenje · Briševo · 29. april 1992. – 17. novembar 1992.
Ivo Atlija, bosanski Hrvat iz Briševa kod Prijedora, preživio je napad na svoje selo 24. jula 1992. godine, u kojem su mu ubijeni otac i komšije. U narednim sedmicama pomagao je sahranjivati mrtve u Briševu, Staroj Rijeci i Mlinarima, a u novembru 1992. napustio je Bosnu konvojem za Zagreb. Kasnije je svjedočio pred ICTY-jem u procesima protiv Milomira Stakića i Ratka Mladića.
Lično svjedočenje · Trnopolje · 29. april 1992. – 30. septembar 1992.
Bošnjački ljekar Idriz Merdžanić iz Prijedora liječio je 1992. ranjene civile tokom napada srpskih snaga na Kozarac, a potom zatočenike logora Trnopolje, gdje je s osobljem ambulante tajno dokumentovao povrede zatočenika. Logor je napustio među posljednjima 30. septembra 1992. Deset godina kasnije svjedočio je pred MKSJ-om u postupku protiv Milomira Stakića, koji je pravosnažno osuđen na 40 godina zatvora.
Lično svjedočenje · Omarska · april 1992. – august 1992.
Nusreta Sivac, sutkinja Općinskog suda u Prijedoru, u proljeće 1992. udaljena je s posla, a 9. juna 1992. odvedena je u logor Omarska, gdje je bila jedna od 37 zatočenih žena. Nakon što je preživjela, sa bivšom kolegicom Jadrankom Cigelj prikupljala je svjedočenja i 1995. u Hagu pomogla u pripremi prvih optužnica MKSJ-a. Svjedočila je više puta pred Tribunalom, između ostalog u procesu protiv Radovana Karadžića.
Kroz logore Omarska, Keraterm i Trnopolje kod Prijedora 1992. godine prošlo je oko 30.000 nesrpskih muškaraca, žena i djece, a među 102 ubijene djece iz Prijedora bilo je i dvomjesečno dijete. Više od tri decenije kasnije porodice i dalje čekaju da saznaju gdje leže njihovi najmiliji. Ova priča prati sudbine ubijenih, preživjelih i onih koji su umrli ne dočekavši ukop svojih sinova.