Svjedok O: sedamnaestogodišnjak koji je preživio strijeljanje među tijelima ubijenih muškaraca

Pad Srebrenice i kolona kroz šumu

Vojska Republike Srpske (VRS) zauzela je Srebrenicu 11. jula 1995. godine. Svjedok O, kojem je tada bilo tek sedamnaest godina, krenuo je s ocem u koloni hiljada muškaraca koji su kroz šume pokušavali doći do teritorija pod kontrolom Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH).

Obećanje zaštite i predaja

Dana 13. jula u šumi su se iz zvučnika čuli snimljeni pozivi na predaju, uz obećanje da će se sa zarobljenicima postupati u skladu sa Ženevskim konvencijama. Poslijepodne je svjedok O izašao iz šume zajedno sa skupinom od nekoliko hiljada muškaraca.

Zarobljenici su uvečer morali s rukama iznad glave trčati cestom na sjever prema Bratuncu, naizmjenično nositi ranjene i pozdravljati s tri prsta autobuse u kojima su deportovane žene i djeca.

Kamioni i škola

U noći s 13. na 14. juli zarobljenici su zadržani na jednoj čistini, a zatim utovareni u prepune kamione. Neki su se onesvijestili od vrućine; vodu nisu dobili.

Poslijepodne 14. jula odvezeni su u nekoliko školskih učionica. Vojnici su uzvikivali nacionalističke parole, a ispred škole se pucalo od sumraka gotovo do ponoći.

Tokom noći s 14. na 15. juli muškarce su izvodili napolje po dvojicu. Stric svjedoka O odbio je izaći s njim i od tada ga niko nije vidio. Svjedoku su ruke vezali žicom i kamionom ga vozili desetak minuta.

Strijeljanje

U rano jutro 15. jula, na mjestu gdje su u redovima već ležala tijela pogubljenih muškaraca, počela je pucnjava. Jedan suzarobljenik htio ga je odvezati, ali je on to odbio, bojeći se da će ga ubiti. Svjedok O pogođen je u desnu stranu grudi i u desnu ruku. Ležao je među tijelima i čekao smrt, dok je slušao kako se vojnici nakon pucnjave smiju.

Bijeg

Kada je pucnjava prestala, tiho je dozvao u tamu. Jedan muškarac odgovorio mu je: „Živ sam.“ Obojica su puzala preko tijela i udaljila se s mjesta strijeljanja. Nakon nekoliko dana lutanja šumama stigli su na teritorij pod kontrolom ARBiH.

Svjedočenje u Hagu

Dana 13. aprila 2000. godine svjedok O svjedočio je kao zaštićeni svjedok pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u procesu protiv generala Radislava Krstića, načelnika štaba i od 13. jula 1995. komandanta Drinskog korpusa VRS. Ubijanja je opisao kao sistematska i organizovana. Rekao je da organizatori ne zaslužuju slobodu, dok bi neposrednim izvršiocima oprostio, jer su, po njegovim riječima, bili zavedeni („because they were misled“).

Pretresno vijeće ICTY-ja 2. augusta 2001. godine proglasilo je Radislava Krstića krivim, između ostalog za genocid, i osudilo ga na 46 godina zatvora. Žalbeno vijeće je 19. aprila 2004. godine preinačilo presudu u pomaganje i podržavanje genocida i smanjilo kaznu na 35 godina zatvora. Krstić je pravosnažno osuđen za pomaganje i podržavanje genocida, ubistva, istrebljenje i progone u Srebrenici 1995. godine.