Briševo 1992: napad na hrvatsko selo kod Prijedora

Selo pod Prijedorom

Briševo je selo u općini Prijedor, u Bosanskoj krajini, s pretežno hrvatskim stanovništvom. Prema genocid.ba, u njemu je 1991. godine živjelo oko 370 Hrvata. Selo obuhvata i zaseok Mlinari.

Prvi udari: maj i juni 1992.

Krajem maja 1992, nakon napada na Hambarine i Kozarac, u Briševo su počele pristizati izbjeglice. Prema genocid.ba, samo selo granatirano je 27. maja 1992.

Na dan 24. juna 1992. policajci iz Ljubije, kako navodi genocid.ba, uhapsili su nekoliko stanovnika Briševa i odvezli ih u logore Keraterm, Omarska i Manjača. Neki od njih su ubijeni.

Napadi u dolini Sane

Prema udruženju Izvor, napadi su počeli 20. jula 1992. u selima na lijevoj obali Sane, a 23. jula nastavljeni su u Čarakovu i Zecovima.

Napad na Briševo, 24. i 25. jula 1992.

Oko tri sata ujutro 24. jula 1992. počeo je artiljerijski i pješadijski napad na Briševo. Trajao je cijeli dan i narednu noć. Prema svjedočenjima i pisanju Radija Slobodna Evropa (RSE), u napadu su učestvovale 6. sanska (krajiška) brigada VRS iz Sanskog Mosta i 5. kozarska brigada VRS, a prema RSE i 43. prijedorska brigada VRS te policijske jedinice. Optužnica Tužilaštva BiH napad opisuje kao napad na nebranjeno selo u okviru širokog i sistematičnog napada na nesrpsko stanovništvo.

Ubijeni

Podaci o broju ubijenih razlikuju se od izvora do izvora, ali svi govore o više od šezdeset žrtava. Prema optužnici, u nekoliko sati ubijen je 61 civil, među njima i jedan maloljetni Bošnjak, a troje stanovnika Briševa i danas se vodi kao nestalo. RSE i genocid.ba navode 67 ubijenih, dok je Ivo Atlija pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) govorio o 68 ubijenih. Prema njegovom svjedočenju, među njima je bilo 14 žena, dva mladića i četiri osobe s invaliditetom.

Najstarija žrtva bio je, prema RSE, 81-godišnji Stipo Dimač. O najmlađoj žrtvi izvori se ne slažu: RSE navodi da je to bio Ervin Matanović, star 14 godina, dok genocid.ba navodi da je imao 16 godina, a optužnica, ne navodeći ime, najmlađu žrtvu opisuje kao šesnaestogodišnjaka. Prema genocid.ba, ubijeni su i Mladen Matanović i njegov 18-godišnji sin Johan.

Ubijane su cijele porodice. RSE među njima navodi porodice Matanović, Atlija, Dimač i Barišić.

Svjedočenja

Ivo Atlija, bosanski Hrvat iz Briševa, kasnije je svjedočio pred MKSJ-om. Prema njegovom svjedočenju, vojnici su njegovog komšiju Peru Dimača pretukli i ponižavali, a zatim ga ubili. Atlija prenosi i riječi koje mu je uputila majka: „Bježi, ubili su ti oca.“

Prema svjedočenjima očevidaca, u zaseoku Mlinari pronađene su žrtve s povredama nanesenim lopatama i krampovima, a neke od žrtava, kako navode ti svjedoci, morale su same kopati svoje grobove. Prema optužnici, nekoliko žena je silovano.

Logori, pljačka i protjerivanje

Nekoliko desetina ljudi, uglavnom muškaraca, odvedeno je u logore Keraterm, Omarska i Trnopolje. Neki su umrli tokom prijevoza, a najmanje trojica su ubijena u Omarskoj.

Sve kuće u selu i katolička crkva su uništeni, a kuće su prethodno opljačkane. Oko 350 preživjelih stanovnika je protjerano. U novembru 1992. Hrvati i Bošnjaci smjeli su otići tek nakon što bi potpisali da se svoje imovine „dobrovoljno“ odriču.

Nakon rata

U Briševo se nakon rata gotovo niko od Hrvata nije trajno vratio.

Pravda

MKSJ je osudio Milomira Stakića na 40 godina zatvora, između ostalog za zločine počinjene na području Prijedora, uključujući Briševo. Ivo Atlija svjedočio je u tom postupku, kao i kasnije u predmetu protiv Mladića.

U decembru 2023. Tužilaštvo BiH optužilo je Veljka Brajića, Slobodana Taranjca, Ranka Kaurina, Branka Dženopoljca i Draška Topića za zločine protiv čovječnosti u Briševu. Sud BiH potvrdio je optužnicu 1. aprila 2024. Optuženi Veljko Brajić, bivši načelnik štaba 6. sanske brigade, umro je u januaru 2026, tokom suđenja, prije donošenja presude.