U septembru 1995., nekoliko sedmica prije kraja rata, dok su se srpske snage povlačile iz Sanskog Mosta, pripadnici Srpske dobrovoljačke garde zatočili su desetine bošnjačkih civila u kotlovnici hotela Sanus, a zatim ubili jedanaest muškaraca u Trnovi i 65 ljudi u Sasini. Nijedan neposredni izvršilac do danas nije kažnjen; pravosnažno su osuđeni samo Jovica Stanišić i Franko Simatović, čelnici Službe državne bezbjednosti Srbije.
Biografija · Potočari · 11. juli 1995. – 12. juli 1995.
Fatima Muhić rođena je u julu 1995. godine u krugu bivše fabrike akumulatora u Potočarima, gdje su se nakon pada Srebrenice sklonile hiljade izbjeglica. Majka Hava nikada je nije vidjela, a otac Hajrudin nije doživio da upozna kćerku. Dijete je ime dobilo tek pred ukop 11. jula 2013. godine u Potočarima, gdje je pokopano kao najmlađa žrtva genocida u Srebrenici.
Opis događaja · Omarska · 5. august 1992. – 6. august 1992.
Dr. Esad Sadiković, cijenjeni ljekar iz Prijedora, 1992. godine bio je zatočen u logoru Omarska, gdje je, prema Institutu za istraživanje genocida Kanada, i dalje pomagao zatočenicima kao ljekar. U augustu 1992., neposredno pred raspuštanje logora, odveo ga je stražar, a zatočenici su ustali i zahvalili mu se, kako je pred Haškim tribunalom svjedočio Nusret Sivac. Njegovi posmrtni ostaci, prema Institutu, pronađeni su u pećini kod Sanskog Mosta i ukopani u Prijedoru 2007. godine.
Fikret Hodžić, bodibilder koji je petnaest godina zaredom bio prvak Jugoslavije i osnivač prvog bodibilderskog kluba u Bosni i Hercegovini, ubijen je 9. jula 1992. godine u Trnopolju. Srpski vojnici su tog dana odveli njegovu porodicu, a prema svjedočenju njegove supruge Suade, pucao je mladić koji je ranije kod Fikreta trenirao. Njegovi posmrtni ostaci pronađeni su u masovnoj grobnici 2009. godine, a sahranjen je sedamnaest godina nakon smrti.
Opis događaja · Briševo · maj 1992. – novembar 1992.
U julu 1992. snage Vojske Republike Srpske napale su Briševo, selo s pretežno hrvatskim stanovništvom u općini Prijedor, i ubile više od šezdeset civila; izvori navode između 61 i 68 ubijenih. Kuće i katolička crkva su uništeni, mnogi muškarci odvedeni su u logore, a preživjeli protjerani. Tek 2023. Tužilaštvo BiH podiglo je optužnicu protiv petorice bivših komandanata i predstavnika srpskih snaga.
Lično svjedočenje · Omarska · maj 1992. – august 1992.
Prema vlastitom svjedočenju, Drago Perković bio je zatočen u logoru Omarska, gdje mu je zatočeni ljekar iz Prijedora, dr. Esad Sadiković, zvani Eso, bez ikakvih sredstava očistio teško upaljenu ranu na ruci. Perković je preživio. Dr. Sadiković je u augustu 1992. godine odveden iz logora i ubijen.
Muhamed Čehajić, profesor i slobodno izabrani predsjednik Skupštine opštine Prijedor, smijenjen je 30. aprila 1992. kada su srpske snage preuzele vlast u gradu, a njegovo mjesto zauzeo je Milomir Stakić. Uhapšen je u maju 1992, zatočen u logorima Keraterm i Omarska i nakon kraja jula 1992. više se nije vratio. Iz logora je porodici poslao pismo u kojem moli da njegov sin uči.
Prema Amoru Mašoviću, čovjek koji je 1992. godine u Prijedoru skupljao tijela ubijenih godinama nije mogao spavati, a potom je istražiteljima pokazao lokaciju masovne grobnice u Tomašici. Tokom ekshumacije 2013. godine otkriveni su posmrtni ostaci stotina žrtava iz općine Prijedor. Dokazi iz Tomašice predočeni su 2015. godine u procesu protiv Ratka Mladića u Hagu.