Saliha Osmanović: Srebrenica joj je uzela oba sina i muža, a kuću je ponovo podigla

Porodica iz Dobraka

Saliha Osmanović potiče iz Dobraka kod Skelana, u općini Srebrenica, na obali Drine. Rat je provela u Srebrenici sa mužem Ramom i dvojicom sinova, Nerminom i Edinom. Ramo je prije rata radio u Beogradu. Prema Salihinom svjedočenju pred Haškim tribunalom, Ramo je povremeno služio u Armiji Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH) u Srebrenici, dok sinovi s vojskom nisu imali nikakve veze.

Smrt Edina, 6. jula 1995.

Pet dana prije pada enklave, 6. jula 1995, mlađi sin Edin, star 17 godina, poginuo je od granate tokom artiljerijskog granatiranja Srebrenice.

Pad Srebrenice i Potočari

Srebrenica je pala 11. jula 1995. Saliha je sa svekrom otišla u Potočare, dok su Ramo i stariji sin Nermin krenuli kroz šumu s kolonom prema Tuzli. U Potočarima su svekra odvojili od ostalih i Saliha ga više nikada nije vidjela.

Dan kasnije, 12. jula, Saliha je u Potočarima vidjela generala Ratka Mladića. Prema njenom svjedočenju, on je pozvao izbjeglice da sve odbace, jer dolazi srpska vojska. Nakon toga je deportovana na teritoriju pod kontrolom ARBiH.

Zarobljavanje i snimak „Nermine, dođi!“

Srpske snage su 13. jula 1995. zarobile Ramu i Nermina dok su pokušavali izaći iz enklave. Tačno mjesto zarobljavanja nije poznato. Beogradski novinar Zoran Petrović Pirocanac je 13. i 14. jula snimio zarobljenike. Na snimku Ramo doziva sina Nermina i druge muškarce skrivene u šumi da izađu i predaju se: „Nermine, hajde dolamo, ja sam dolamo, slobodno…“ Snimak je emitovala beogradska televizija Studio B. Prema izvještajima, Ramo je sina dozivao po naređenju srpskih vojnika.

Za porodicu je to postao posljednji prizor Rame, a u bosanskom sjećanju simbol poziva u smrt. U sarajevskom Velikom parku danas stoji spomenik „Nermine, dođi!“, koji podsjeća na očev poziv.

Ubistvo i potraga za posmrtnim ostacima

Od 13. jula 1995. Ramo i Nermin vodili su se kao nestali. Obojica su ubijeni; tačan datum i mjesto ubistva nisu poznati. Njihovi posmrtni ostaci pronađeni su u dvije različite grobnice: Ramini u Zelenom Jadru kod Srebrenice, a Nerminovi u masovnoj grobnici Snagovo kod Zvornika. Identifikovani su 2009. godine, a 11. jula 2009. obojica su ukopani u Memorijalnom centru Potočari.

Salihina majka pronađena je u Sremskoj Mitrovici i ukopana u Bratuncu, otprilike 2008. godine. Okolnosti njene smrti nisu poznate.

Svjedočenje u Hagu

U maju 2013. Saliha Osmanović svjedočila je pred Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u postupku protiv Ratka Mladića. U sudnici je prikazan i snimak na kojem Ramo doziva sina.

Povratak u Dobrak

Poslije rata Saliha se vratila u Dobrak. Prema tekstu Ahmeda Hrustanovića koji je prenio portal genocid.ba, obnovila je kuću koju je nekada gradila za oba sina. Posjetiocima pokazuje dnevni boravak, kuhinju, ostavu i dječiju sobu, sobu za djecu koja se više neće vratiti. Brine o bašti i cvijeću, a putovala je, između ostalog, u Hag, SAD, Njemačku i Englesku. Ljudi koji je poznaju govore o njoj kao o tihoj i vrijednoj ženi, jednoj od majki iz Podrinja koje su preživjele gubitak cijele porodice.