Lično svjedočenje · Orahovac · juli 1995. – mart 1996.
„Babo, babo, gdje si?“ – dječak koji je preživio strijeljanje kod Orahovca
Fahrudin Muminović imao je šest, možna sedam godina kada je u julu 1995. godine, nakon pada Srebrenice, zajedno s ocem odveden na stratište kod Orahovca u blizini Zvornika. Prema svjedočenju jednog pripadnika Zvorničke brigade VRS pred Haškim tribunalom, ranjeni dječak se nakon strijeljanja podigao iz gomile tijela i prebačen je u bolnicu u Zvorniku. Fahrudin je preživio, a kao odrastao čovjek svjedočio je pred Haškim tribunalom o genocidu u Srebrenici.
Gdje i kada
Sarajevo
- Datum
- juli 1995. – mart 1996.
- Mjesto
- Sarajevo, Zvornik, Srebrenica
- Koordinate
- 43.86° N · 18.41° E
Djetinjstvo u opkoljenoj Srebrenici
Fahrudin Muminović odrastao je u Srebrenici. Njegova majka umrla je 1993. godine, 26 dana nakon što je rodila kćerku Fahretu. Prema pisanju Radija Slobodna Evropa, umrla je zbog nedostatka lijekova u opkoljenom gradu.
Zarobljavanje
Nakon pada Srebrenice u julu 1995. godine Fahrudin je, prema pisanju Radija Slobodna Evropa, zarobljen zajedno s ocem u Urkovićima i s drugim komšijama odveden prema Zvorniku. Izvori se razlikuju u pogledu njegove dobi: imao je šest, možda sedam godina.
Strijeljanje kod Orahovca
Snage bosanskih Srba 14. jula 1995. godine kod Orahovca u blizini Zvornika strijeljale su zarobljene bošnjačke muškarce i dječake iz Srebrenice. Prema podacima BIRN-a, ubijeno je više od 800 muškaraca i dječaka, dok optužnica Haškog tribunala navodi oko 1.000 zarobljenika koji su prije toga bili zatočeni u školi u Orahovcu. Zarobljenike su iz fiskulturne sale škole dovozili na mjesto uz željezničku prugu, gdje ih je streljački vod ubijao u grupama. Strijeljanja su trajala cijeli dan. U njima su, prema izvorima, učestvovali pripadnici Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske.
Svjedočenje zaštićenog svjedoka PW-101
Pred Haškim tribunalom svjedočio je zaštićeni svjedok pod pseudonimom PW-101, pripadnik logističke jedinice Zvorničke brigade VRS iz kasarne u Karakaju. Prema njegovom iskazu, nakon strijeljanja jedne grupe iz gomile tijela podigao se okrvavljeni dječak. Prema svjedočenjima, dječak je dozivao: „Babo, babo, gdje si?“
Svjedok je izjavio da je visoki oficir s brkovima, za kojeg je smatrao da je potpukovnik ili pukovnik, naredio vojnicima da dječaka dokrajče. Kada su to odbili, prema istom iskazu, naredio je da ga strijeljaju zajedno sa sljedećom grupom zarobljenika. Svjedok nije mogao potvrditi ko je izdavao naređenja. Prema kazivanju koje se pripisuje svjedoku PW-101, dječak je molio: „Baba, ne daj da me odvedu, molim te.“
PW-101 je izjavio da dječaka nije vratio u školu, nego da ga je odvezao u bolnicu u Zvorniku. Odbrana u predmetu Popović i drugi osporila je ovu verziju: prema jednoj tvrdnji, dječak je vraćen u školu u Orahovcu, a prema drugoj, svjedok ga je u bolnicu odvezao po naređenju svog komandanta. Svjedok je obje tvrdnje odbacio.
Fahrudin je o tom danu kasnije rekao: „Ostao sam živ, samo sam bio ranjen u nogu i ruku.“ Prema pisanju Radija Slobodna Evropa, u bolnicu u Zvorniku odvezao ga je muškarac kojeg je Fahrudin doživljavao kao ljekara, u bijelom džipu sa znakom Crvenog krsta.
Bolnica i povratak porodici
Fahrudin je bio ranjen u ruku i nogu i u bolnici u Zvorniku proveo je oko osam mjeseci. Prema navodima portala genocid.ba, iz tog perioda se ničega ne sjeća. Njegov stric Ramo Muminović tražio ga je mjesecima. Prema istom izvoru, dječaka je nakon dugog traganja pronašao Crveni krst i iz trećeg pokušaja uspio ga prebaciti u Tuzlu.