Abida Omerović: noć kada je gorjela Glogova i autobusi za Kladanj

Četrdeset godina u Glogovoj

Prema vlastitom kazivanju, Abida Omerović rođena je 1930. godine u Pirićima, a 1952. godine udala se u Glogovu, selo u općini Bratunac. Tu je provela četrdeset godina.

Predznaci

U proljeće 1992. godine, kako Abida Omerović pripovijeda, na Avdinoj njivi vidjela je postrojene tenkove. Komšija Hamed upozoravao je da će Srbi sve pobiti i pozivao muškarce da napuste Glogovu. Njen muž, prema njenom svjedočenju, odbio je otići s ostalim muškarcima i kasnije se skrivao po šumama. Prema istom svjedočenju, nedugo prije napada ubijen je Avdo, koji je otišao s konjima.

Dan prije napada, 8. maja 1992. godine, Krizni štab Bratunac na čelu s Miroslavom Deronjićem odlučio je da se Glogova napadne, zapali, a njeni muslimanski stanovnici nasilno isele. Prije napada su Teritorijalna odbrana i policija, uz Deronjićevu saglasnost, razoružale stanovnike Glogove, tako da je selo ostalo bez ikakve odbrane.

U noći uoči 9. maja, kako Abida Omerović pripovijeda, ispod kruške pored kuće ugledala je naoružanog muškarca kako kleči. Svojoj porodici tada je rekla: „Sad ćemo biti svi poubijani.“

Napad 9. maja 1992.

Napad na Glogovu izvele su 9. maja 1992. godine jedinice JNA, Teritorijalna odbrana Bratunac, policija Bratunac i paravojne jedinice. Prema svjedočenju Abide Omerović, ujutro je iz šume počela pucnjava i kuće su počele gorjeti, a najprije su zapaljena dva lovačka čeka.

Napadači su sistematski palili kuće, druge objekte, polja i stogove sijena i uništili džamiju. Veliki dio Glogove sravnjen je sa zemljom. Ubijena su 64 nenaoružana Bošnjaka iz Glogove.

Abidina porodica, prema njenom kazivanju, noć je provela u kući komšije Miralema. Snaha je prije nego što je štala izgorjela uspjela iz nje pustiti kravu s teletom.

Predaja i protjerivanje

Sutradan su se, prema svjedočenju Abide Omerović, stanovnici uputili prema asfaltnom putu da se predaju i cijeli dan čekali pod stražom na Avdinoj njivi. Među stražarima je, kako ona navodi, bio i čovjek po imenu Rašo. Autobusi su, prema njenom kazivanju, stigli navečer. Kod jedne kafane na putu vojnici su napali vozača i govorili da ljude treba otjerati u potok i pobiti.

Preživjele žene i djeca nasilno su ukrcani u autobuse i protjerani izvan općine Bratunac; plan Kriznog štaba kao odredište je navodio Kladanj. U Kladnju su prognanici, prema svjedočenju Abide Omerović, smješteni najprije u jednu noviju zgradu, zatim u vrtić i u nekoliko kuća.

Nakon napada u Glogovoj nije ostao nijedan Bošnjak.

Presuda

Haški tribunal (ICTY) je 30. marta 2004. godine, na osnovu priznanja krivice, osudio Miroslava Deronjića, predsjednika Kriznog štaba Bratunac, na deset godina zatvora za progon kao zločin protiv čovječnosti. Presuda se odnosi upravo na napad na Glogovu. Žalbeno vijeće ICTY-ja donijelo je u predmetu Deronjić presudu 20. jula 2005. godine, a Deronjić je u novembru 2005. godine prebačen u Švedsku na izdržavanje kazne.