Živa lomača na Bikavcu: Ensar i Elma Tufekčić

Trinaest dana nakon Pionirske ulice

U Višegradu su 14. juna 1992. u Pionirskoj ulici živi spaljeni bošnjački civili. Tada je stradalo najmanje 59 ljudi. Samo trinaest dana kasnije ponovio se sličan zločin, ovaj put u naselju Bikavac.

27. juni 1992: kuća Mehe Aljića

Naoružani pripadnici grupe Milana Lukića okupili su 27. juna 1992. oko 70 bošnjačkih civila, među kojima su većinom bile žene i djeca, i natjerali ih u kuću Mehe Aljića na Bikavcu. Prema jednom izvoru, ljudi su u kuću namamljeni obećanjem razmjene. Napadači su zatim blokirali sve izlaze, pucali u kuću i bacali eksplozivne naprave, a onda je zapalili benzinom. Ljudi zatvoreni unutra izgorjeli su živi.

Prema presudi Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY), u požaru je ubijeno najmanje 60 civila. Prema bosanskim institucijama, spaljene su 72 osobe. Prema podacima IZIZ-a, među žrtvama je bilo 16 djece, a četvero od njih nije imalo ni dvije godine. Najstarija žrtva bila je Tija Šabanović, koja je imala 88 godina. Iz sela Velika Gostilja poticale su 23 žrtve. Mina Vilić iz Prelova spaljena je zajedno sa svoje troje maloljetne djece.

Porodica Tufekčić

Najmlađa poznata žrtva Bikavca bio je Ensar Tufekčić, Esadov sin, tada još malo dijete. Prema jednim izvorima imao je godinu dana, a njegov otac govori o dvogodišnjem sinu. Zajedno s njim izgorjeli su njegova petogodišnja sestra Elma, njihova majka i baka.

Esad Tufekčić je u jednom danu izgubio suprugu, kćerku, sina i punicu. Ni tri decenije kasnije nije pronašao njihove posmrtne ostatke. „Ni nakon 30 godina nismo pronašli nijednu kost“, rekao je Esad Tufekčić. Kaže da mu je jedina želja da ih pronađe.

Jedina preživjela

Iz zapaljene kuće izašla je samo jedna osoba, Zehra Turjačanin. Provukla se kroz mali prozor i izvukla se teško opečena. Kasnije je o zločinu svjedočila pred ICTY-em.

Posmrtni ostaci

Do 2023. identifikovano je 45 žrtava. Posmrtni ostaci većine ljudi spaljenih na Bikavcu do danas nisu pronađeni.

Presude

Sudsko vijeće ICTY-a proglasilo je 20. jula 2009. Milana Lukića krivim za ubistvo i istrebljenje najmanje 60 civila na Bikavcu i osudilo ga na doživotni zatvor. Žalbeno vijeće ICTY-a potvrdilo je tu kaznu 4. decembra 2012. Tribunal je spaljivanja u Pionirskoj ulici i na Bikavcu označio kao neke od najgorih primjera nečovječnog postupanja čovjeka prema čovjeku.

Sredoje Lukić također je bio optužen za Bikavac, ali je po toj tački oslobođen. Oliver Krsmanović optužen je pred Tužilaštvom BiH, između ostalog i za Bikavac, ali za to djelo nije osuđen.

Sjećanje

Udruženje „Žena žrtva rata“ i Ermin Kuka objavili su 2023. monografiju „Živa lomača – Bikavac u Višegradu (27. juni 1992)“.