Lično svjedočenje · Trnopolje · 29. april 1992. – 30. septembar 1992.
„Umrite tamo“: ljekar Idriz Merdžanić u Kozarcu i logoru Trnopolje
Bošnjački ljekar Idriz Merdžanić iz Prijedora liječio je 1992. ranjene civile tokom napada srpskih snaga na Kozarac, a potom zatočenike logora Trnopolje, gdje je s osobljem ambulante tajno dokumentovao povrede zatočenika. Logor je napustio među posljednjima 30. septembra 1992. Deset godina kasnije svjedočio je pred MKSJ-om u postupku protiv Milomira Stakića, koji je pravosnažno osuđen na 40 godina zatvora.
Gdje i kada
Prijedor
- Datum
- 29. april 1992. – 30. septembar 1992.
- Mjesto
- Prijedor, Omarska
- Koordinate
- 44.98° N · 16.71° E
Preuzimanje vlasti u Prijedoru
Idriz Merdžanić bio je 1992. godine tridesettrogodišnji bošnjački ljekar iz Prijedora. U noći s 29. na 30. april 1992. srpske snage preuzele su vlast u Prijedoru: zauzele su ključne zgrade u gradu i postavile kontrolne punktove.
Napad na Kozarac
Oko podneva 24. maja 1992. srpske snage napale su Kozarac. Napad je trajao dva dana. Merdžanić je u to vrijeme radio u mjesnoj ambulanti i zbrinjavao civile ranjene u granatiranju.
Među ranjenima bilo je i dvoje djece. Merdžanić je tražio da budu prevezeni na liječenje, ali mu je to odbijeno. Prema njegovom svjedočenju, pripadnik srpskih snaga odgovorio mu je: „Umrite tamo.“ Prema drugom zapisu istog svjedočenja, odgovor je glasio da sve balije trebaju umrijeti tamo.
Zarobljavanje nakon kapitulacije
Nakon kapitulacije Kozarca 26. maja 1992. srpski vojnici zarobili su Merdžanića i njegove kolege. Medicinski materijal iz ambulante natovaren je na kamion s oznakom JNA.
Logor Trnopolje
Merdžanić je odveden u logor Trnopolje. Muškarci su uglavnom bili zatočeni u zgradi škole, a žene i djeca u domu mjesne zajednice. Logor je bio ograđen i pod stražom. Uprava logora u početku nije davala hranu, voda je ponestala, a higijenski uslovi su se urušili.
Tokom juna i jula 1992. Merdžanić je u logorskoj ambulanti liječio pretučene zatočenike. Jedna prostorija ambulante korištena je za saslušanja i premlaćivanja. Liječio je i žene koje su u logoru bile silovane, a neke od njih uputio je na ginekološko odjeljenje bolnice u Prijedoru.
Dokazi koji su sačuvani
Osoblje ambulante tajno je fotografisalo povrede zatočenika kako bi zločini jednog dana mogli biti dokazani. U augustu 1992, kada je logor posjetila britanska televizijska ekipa, Merdžanić je novinarima predao film s tim fotografijama. Dvije fotografije kasnije su u postupku protiv Milomira Stakića prihvaćene kao dokazni predmeti S321-7 i S321-14; fotografija S321-7 prikazuje povrede Nedžada Jakupovića.
Međunarodni komitet Crvenog krsta posjetio je logor 15. augusta 1992. i nakon toga osigurao dostavu hrane.
Prema procjeni Merdžanića, u Trnopolju je ubijeno oko 200 muškaraca, a drugi su umrli zbog nedostatka lijekova. Prema njegovom svjedočenju, njegov kolega, ljekar Jusuf Pašić, odveden je u Omarsku i ubijen.
Izlazak iz logora
Merdžanić je Trnopolje napustio među posljednjima, 30. septembra 1992, i dospio u izbjeglički kamp u Karlovcu u Hrvatskoj.
Svjedočenje u Haagu
Deset godina kasnije, 10. i 11. septembra 2002, Merdžanić je svjedočio pred Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju u postupku protiv Milomira Stakića, predsjednika kriznog štaba opštine Prijedor. Tribunal je Stakića, između ostalog za zločine u Kozarcu i Trnopolju, osudio na 40 godina zatvora. U novembru 2011. Merdžanić je svjedočio i u postupku protiv Radovana Karadžića.