Preživjela samo ona: svjedočenje mlade majke iz Presjeke kod Nevesinja, 1992.

Posjeta koja se pretvorila u bijeg

Mlada majka došla je u junu 1992. sa suprugom i dvoje male djece, sinom i kćerkom, u posjetu svekrvi u selo Presjeka kod Nevesinja. Prema njenom svjedočenju, koje je zabilježio novinar Večernjeg lista Robert Bubalo, Nevesinje je tada već bilo pod kontrolom srpskih snaga. Dana 22. juna 1992. počelo je granatiranje.

Porodica se pridružila velikoj koloni civila koji su pokušavali preko planina doći do Veleža i Mostara. Prema svjedočenju, u grupi je bilo oko 350 ljudi, a bijeg je trajao oko četiri dana. Nakon što je pala granata, grupa se razdvojila; zajedno je ostalo oko 70 ljudi.

Zarobljavanje i razdvajanje

Prema svjedočenju, grupu su zarobili vojnici i odveli je u Dnopolje, gdje su muškarce odvojili od žena i djece. Preživjela navodi da je u Dnopolje došao komandant Zdravko Kandić i naredio da se muškarci odvezu vozilom.

O tačnom vremenu zarobljavanja izvori se razlikuju. Prema svjedočenju preživjele, grupa je zarobljena nakon otprilike četiri dana bijega koji je počeo 22. juna 1992. Prema optužnici Tužilaštva Haškog tribunala u predmetu protiv Vojislava Šešelja, više od 70 civila zarobljenih u bijegu iz Nevesinja ubijeno je već 22. juna 1992.

Haški tribunal je utvrdio da su krajem juna 1992. srpski vojnici u Dubravici ubili najmanje 27 bošnjačkih muškaraca iz Presjeke i Kljune.

Toplana

Žene i djeca, prema svjedočenju, zatvoreni su u gradsku toplanu u Nevesinju i ondje su držani četiri dana i noći. Činjenice koje je Haški tribunal utvrdio u predmetu Krajišnik govore o zatočenju bošnjačkih žena i djece u podrumu toplane u Kilavcima: bili su bez hrane i vode, a majke su djeci morale davati da piju mokraću kako ne bi dehidrirala. Prema nalazima u predmetu Šešelj, od 26. do 30. juna 1992. pripadnici „Crvenih beretki“ mučili su i surovo zlostavljali žene i djecu zatočene u toj toplani.

Haški tribunal je utvrdio i da su srpski vojnici u junu 1992. ubili većinu žena i djece zatočenih u toplani u Kilavcima. Krajem juna ubijeno je najmanje sedmero djece i nekoliko bošnjačkih žena, a njihova tijela zakopana su u jami u Lipovači.

Boračko jezero

Preživjela je, prema svom svjedočenju, nakon toga držana na drugim mjestima na području Konjica, između ostalog kod Boračkog jezera. Bivše odmaralište policije kod Boračkog jezera, u Borcima u općini Konjic, služilo je kao mjesto zatočenja Bošnjaka iz istočne Hercegovine; zatočenici su ovamo dovoženi iz Stanice javne bezbjednosti Nevesinje i ondje su zlostavljani i premlaćivani. Optužnica u predmetu Šešelj pred Haškim tribunalom navodila je seksualno nasilje nad ženama zatočenim kod Boračkog jezera.

Preživjela svjedoči da je bila izložena seksualnom nasilju i da je isto, prema njenim riječima, zadesilo većinu žena koje su odvedene s njom.

Izlazak i laž o porodici

Prema svjedočenju, jedan muškarac izvukao je nju i još dvije mlade žene i odvezao ih u Nevesinje. Tada joj je, kako navodi, Krsto Savić, načelnik Centra javne bezbjednosti Trebinje, rekao da su njen suprug i djeca živi i da su razmijenjeni. To nije bila istina. Prema njenom svjedočenju, suprug, sin i kćerka ubijeni su 1992. godine.

U svom svjedočenju preživjela imenuje i druge osobe koje smatra odgovornim. Prema njenim riječima, Petar Divjaković bio je posebno brutalan, a Novica Gušić stajao je na čelu vojnih struktura u Nevesinju i trebao je narediti ubijanje žena i djece.

Razmjere zločina u Nevesinju

Prema Večernjem listu, u zločinima u Nevesinju ubijeno je oko 360 bošnjačkih i hrvatskih civila. Prema Radiju Slobodna Evropa, u junu 1992. u općini Nevesinje ubijeno je 301 Bošnjak i 12 Hrvata, među njima 26 djece, a 104 osobe su se 2011. još vodile kao nestale.

Pred sudom

Krsto Savić, načelnik Centra javne bezbjednosti Trebinje, osuđen je pred Sudom BiH na 17 godina zatvora za zločine u istočnoj Hercegovini. Prva presuda iz 2009. godine, kojom je osuđen na 20 godina, ukinuta je i suđenje je ponovljeno.

Agencija SIPA je 16. decembra 2021. uhapsila Zdravka Kandića, bivšeg komandanta 5. bataljona Nevesinjske brigade Vojske Republike Srpske, i još sedam osoba zbog sumnje na zločine nad Bošnjacima u Zijemlju 1992. godine. Sud BiH je 9. februara 2022. potvrdio optužnicu protiv devet osoba, među njima i Kandića, za zločin protiv čovječnosti. Prema optužnici, ubijeno je oko 100 Bošnjaka, među njima desetine žena, starijih osoba i djece u dobi od 15 dana do dvije godine.