Lično svjedočenje · Omarska · april 1992. – august 1992.
Nusreta Sivac: sutkinja iz Prijedora koja je preživjela Omarsku i svjedočila u Hagu
Nusreta Sivac, sutkinja Općinskog suda u Prijedoru, u proljeće 1992. udaljena je s posla, a 9. juna 1992. odvedena je u logor Omarska, gdje je bila jedna od 37 zatočenih žena. Nakon što je preživjela, sa bivšom kolegicom Jadrankom Cigelj prikupljala je svjedočenja i 1995. u Hagu pomogla u pripremi prvih optužnica MKSJ-a. Svjedočila je više puta pred Tribunalom, između ostalog u procesu protiv Radovana Karadžića.
Gdje i kada
Omarska
- Datum
- april 1992. – august 1992.
- Mjesto
- Prijedor, Omarska
- Koordinate
- 44.89° N · 16.90° E
Sutkinja u Prijedoru
Nusreta Sivac rođena je 18. februara 1951. u Prijedoru. Od 1978. godine radila je kao sutkinja Općinskog suda u Prijedoru.
Nakon preuzimanja vlasti u Prijedoru u aprilu 1992. bosanskosrpski vojnici saopćili su joj da više ne radi na sudu. Time je završila njena dugogodišnja sudijska karijera.
Odvođenje u Omarsku
Dana 9. juna 1992. pozvana je u policijsku stanicu. Umjesto saslušanja, odvezena je u logor Omarska, koji su vodile bosanskosrpska vojska i policija. Prema svjedočenjima, u Omarskoj je, među hiljadama zatočenih muškaraca, bilo zatočeno 37 žena, koje su većinom bile smještene u prostorijama za ispitivanje.
Prema svjedočenju, žene su morale čistiti krv sa zidova i podova istražnih prostorija. Nusreta Sivac svjedočila je da je svakog jutra ispred zgrade viđala tijela ubijenih muškaraca. Žene u logoru bile su izložene ponovljenom seksualnom nasilju i premlaćivanju.
Skrivanje žena pred posjetom
Dana 5. augusta 1992., prije posjete Crvenog krsta i novinara ITN-a, žene su prebačene u Trnopolje, a uprava logora tvrdila je da u Omarskoj nema žena. Pet žena iz Omarske logor nije preživjelo; četiri su pronađene u masovnoj grobnici, a jedna do danas nije pronađena.
Put ka pravdi
Krajem 1992. Nusreta Sivac stigla je u Zagreb. Tamo je, zajedno s Jadrankom Cigelj, bivšom kolegicom s prijedorskog suda koja je također preživjela Omarsku, počela dokumentovati zločine i prikupljati svjedočenja.
U junu 1995. obje su pozvane u Hag kako bi pomogle u pripremi prvih optužnica Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju. Njihov rad doprinio je tome da silovanje bude priznato kao ratni zločin.
Nusreta Sivac svjedočila je pred MKSJ-om više puta, između ostalog u procesu protiv Radovana Karadžića. Njeno svjedočenje doprinijelo je, prema izvorima, osudi stražara iz Omarske koji ju je zlostavljao. Prema svjedočenju, taj stražar pušten je nakon što je odslužio dvije trećine kazne.
Povratak u Prijedor
Godine 1999. Nusreta Sivac vratila se u Prijedor, a 2002. dobila je nazad svoj stan. Prema njenim riječima, nakon povratka srela je puštenog stražara – i on je prvi oborio glavu.
U razgovoru koji je agencija AP objavila 8. marta 2013., povodom Međunarodnog dana žena, govorila je o svom doprinosu priznavanju silovanja kao ratnog zločina. O dostizanju pravde rekla je: „Sporo je, jako sporo, ali to je početak.“