Lično svjedočenje · Prijedor · 30. april 1992.
Minka Čehajić svjedoči u Hagu: potraga za suprugom Muhamedom od Keraterma i Omarske do sudnice
Pedijatrica Minka Čehajić je 1992. godine u Prijedoru u nekoliko sedmica ostala bez posla, doma i supruga Muhameda Čehajića, izabranog predsjednika Skupštine opštine Prijedor. On je zatočen u logorima Keraterm i Omarska i od kraja jula 1992. je nestao. U maju 2002. Minka Čehajić je pred MKSJ svjedočila u predmetu protiv Milomira Stakića, koji je kasnije pravosnažno osuđen na 40 godina zatvora.
Gdje i kada
Prijedor
- Datum
- 30. april 1992.
- Mjesto
- Prijedor, Omarska
- Koordinate
- 44.98° N · 16.71° E
Porodica iz Prijedora
Minka Čehajić je 1992. godine bila pedijatrica, majka dvoje djece i zamjenica direktora bolnice u Prijedoru. Prema pisanju portala genocid.ba, tada je imala 50 godina. Njen suprug Muhamed Čehajić (SDA) bio je izabrani predsjednik opštine Prijedor, a njegov zamjenik bio je Milomir Stakić (SDS).
Preuzimanje vlasti, 30. april 1992.
Srpske snage preuzele su 30. aprila 1992. vlast u Prijedoru, a Milomir Stakić je zamijenio Muhameda Čehajića na čelu opštine. Prema svjedočenju Minke Čehajić, tog jutra je ispred bolnice vijorila zastava SDS-a, a na ulazu su stajali vojnici i stražari.
Odvođenje Muhameda Čehajića
U maju 1992. Muhameda Čehajića zadržala je policija. Prema svjedočenju njegove supruge, to se dogodilo 23. maja popodne: odveden je od kuće u policiju na saslušanje i više nije pušten. Narednog dana, kako je svjedočila, prvo joj nisu dozvolili da ga vidi; posjetu joj je, prema njenom svjedočenju, omogućio tek Milan Kovačević, ljekar i funkcioner SDS-a u Prijedoru, kasnije optužen pred MKSJ.
Supruga je, prema svom svjedočenju, posljednji put vidjela 25. maja 1992. Tom prilikom odbio je naočale koje mu je donijela. Nedugo zatim ostala je i bez posla u bolnici: prema njenom svjedočenju, Srbe su puštali na posao, a Bošnjake i Hrvate slali kućama.
Keraterm i Omarska
Muhamed Čehajić je bio zatočen u logoru Keraterm, a potom u logoru Omarska. Prema svjedočenju Minke Čehajić, krajem jula 1992. on je s drugim zatočenicima noću prozvan i autobusima odvezen u nepoznatom pravcu. Od tada se nije vratio. Kako je svjedočila, predstavnici vlasti u Prijedoru tvrdili su joj da je nekoliko zatočenika, među njima i Muhamed, pobjeglo iz Omarske tokom nestanka struje 27. jula 1992.
Minka Čehajić je, prema svom svjedočenju, napustila Prijedor u septembru 1992. Pokušavala je razgovarati sa Stakićem, ali do njega nije uspjela doći.
Potraga poslije rata
Prema pisanju genocid.ba, nakon rata učestvovala je u ekshumacijama širom Bosne i Hercegovine, u nadi da će posmrtni ostaci njenog supruga biti identifikovani DNK analizom. Sudbina Muhameda Čehajića do danas nije razjašnjena.
Svjedočenje u Hagu
Od 14. do 16. maja 2002. Minka Čehajić je pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) svjedočila u predmetu protiv Milomira Stakića, čovjeka koji je preuzeo funkciju njenog supruga. Tri dana je opisivala kako je tragala za Muhamedom i kako o njemu ništa nije saznala. Osvrnula se i na to što je Stakić na radiju poricao postojanje Omarske: „Kako može svom narodu reći da nema Omarske“, rekla je. Prema pisanju genocid.ba, zatražila je od sudija nepristrasnu ocjenu i kažnjavanje odgovornih.
Presuda
MKSJ je 31. jula 2003. proglasio Milomira Stakića krivim za zločine počinjene u opštini Prijedor 1992. godine. Uzrok smrti Muhameda Čehajića sud nije smatrao dokazanim, ali je njegovu sudbinu ocijenio kao „očigledno predvidivu“. Žalbeno vijeće MKSJ potvrdilo je 22. marta 2006. Stakićevu osudu i izreklo mu kaznu od 40 godina zatvora.