Opis događaja · Markale · 28. august 1995.
Markale, 28. august 1995: pet granata i 43 ubijena kod ulaza u Gradsku tržnicu
U ponedjeljak, 28. augusta 1995, oko 11 sati, u blizini sarajevske tržnice Markale palo je pet minobacačkih granata. Jedan granat kalibra 120 mm pao je ispred glavnog ulaza u Gradsku tržnicu u ulici Mula Mustafe Bašeskije, gdje je ubijeno 43 ljudi, a desetine su ranjene. Dva dana kasnije NATO je pokrenuo zračnu operaciju Deliberate Force protiv ciljeva VRS-a, a Radovan Karadžić i Ratko Mladić su kasnije pravosnažno osuđeni na doživotni zatvor, između ostalog za teror nad stanovništvom Sarajeva.
Grad pod opsadom
Krajem augusta 1995. opsada Sarajeva trajala je već više od tri godine. Tržnica Markale u općini Centar bila je jedno od rijetkih mjesta u gradu gdje su se stanovnici mogli snabdjeti onim malo što se moglo nabaviti, pa su se oko nje svakodnevno okupljali ljudi.
Napad 28. augusta 1995.
U ponedjeljak, 28. augusta 1995, oko 11 sati prijepodne, u okolini tržnice Markale palo je pet minobacačkih granata. Jedan od njih, kalibra 120 mm, pao je pred sjeverni, glavni ulaz u Gradsku tržnicu u ulici Mula Mustafe Bašeskije, gdje su se u tom trenutku nalazili brojni ljudi. Prema podacima portala genocid.ba, granat je proizveden 1993. godine u fabrici „Krušik“ u Valjevu.
Na licu mjesta ubijeno je 43 ljudi. Desetine su ranjene – prema Radiju Slobodna Evropa 84 osobe, iako se podaci o broju ranjenih u izvorima razlikuju.
Ubijeni
Portal genocid.ba objavljuje poimenični spisak ubijenih kod tržnice Markale 28. augusta 1995. Na njemu se nalaze: Omer Ajanović, Hidajet Alić, Salko Alić, Zeno Bašević, Husein Baktašević, Sevda Brkan-Kruščica, Vera Brutus-Đukić, Halida Cepić, Paša Crnčalo, Mejra Cocalić, Razija Čolić, Esad Čoranbegić, Dario Dlouhi, Salko Duraković, Alija Dževlan, Najla Fazlić, Rijad Garbo, Ibrahim Hajvaz, Meho Herceglija, Jasmina Hodžić, Hajrudin Hozo, Jusuf Hašimbegović, Adnan Ibrahimagić, Ilija Karanović, Mesudija Kerović, Vehid Komar, Muhamed Kukić, Mirsad Kovačević, Hašim Kurtović, Ismet Klarić, Masija Lončar, Osman Mahmutović, Senad Muratović, Goran Poturković, Blaženka Smoljan, Hamid Smajlhodžić, Hajro Šatrović, Samir Topuzović, Hamza Tunović, Ajdin Vukotić, Sabaheta Vukotić, Meho Zećo i Narima Žiga.
Ko je pucao
Granat je ispalila Vojska Republike Srpske. UNPROFOR je istražio napad i zaključio da su granati vjerovatno ispaljeni iz područja Lukavice, sa udaljenosti od 3.000 do 5.000 metara. Ipak, komandant UNPROFOR-a general Rupert Smith istog je dana javno izjavio da nije jasno ko je ispalio granate. Srpsko rukovodstvo negiralo je odgovornost i za napad optužilo bosanskohercegovačku vladu.
David Harland, šef civilnih poslova UN-a u Bosni i Hercegovini, kasnije je pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY) svjedočio da je upravo on Smithu preporučio neutralnu izjavu i da je time nastao mit o tome kako UN nije mogao utvrditi ko je pucao. Izvještaj generalnog sekretara UN-a Generalnoj skupštini iz 1999. godine utvrdio je da su svih pet granata van razumne sumnje ispaljeni sa bosanskosrpske teritorije.
Operacija Deliberate Force
Dva dana nakon masakra, 30. augusta 1995, NATO je pokrenuo zračnu operaciju Deliberate Force protiv ciljeva VRS-a oko Sarajeva i na drugim mjestima u Bosni i Hercegovini. Operacija je trajala do 14. septembra 1995.
Sudski epilog
U decembru 2007. pretresno vijeće ICTY-a osudilo je komandanta Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS (SRK) Dragomira Miloševića, između ostalog i za ovaj napad, i utvrdilo da je granat kalibra 120 mm ispaljen sa položaja SRK-a. Žalbeno vijeće ICTY-a 12. novembra 2009. oslobodilo je Miloševića optužbi za Markale 28. augusta 1995, jer je u to vrijeme bio na liječenju u Beogradu, a komandom SRK-a rukovodio je načelnik štaba Čedomir Sladoje. Kazna mu je smanjena na 29 godina zatvora.