Logor Luka u Brčkom 1992: hangari na obali Save

Rat dolazi u Brčko

Rat je u Brčko stigao 30. aprila 1992. godine. Prema navodima portala genocid.ba, koji se oslanja na građu RECOM-a, srpske snage, uključujući pripadnike „Belih orlova“ i „Arkanovih tigrova“, tog su dana srušile dva mosta preko Save koja su Brčko povezivala s Hrvatskom, a početkom maja preuzele su kontrolu nad cijelim gradom.

Logor u lučkim hangarima

Od 7. maja 1992. godine u hangarima luke Luka u Brčkom, gdje se ranije skladištila roba, djelovao je zatočenički logor. U njemu su držane stotine bošnjačkih i hrvatskih muškaraca. Prema genocid.ba, zatočenici su dovođeni iz kasarne JNA, iz firme „Laser“, iz džamije, bolnice i policijske stanice. Po dolasku su im, prema istom izvoru, oduzimani dokumenti i dragocjenosti, a potom su ležali na kartonima i betonu u prepunom hangaru.

Prema navodima portala genocid.ba, logor su čuvali i u njega dolazili pripadnici Stanice javne bezbjednosti Brčko (SJB Brčko), a dolazili su i pripadnici srpskih paravojnih jedinica.

Dvije sedmice sistematskog ubijanja

Sistematsko ubijanje u logoru trajalo je otprilike od 7. do 21. maja 1992. godine. Nakon toga premlaćivanja su se nastavila, a ubistva su bila rjeđa, sve do početka jula. Prema genocid.ba, zatočenike su odvodili po četvorica, a vraćali su se samo jedan ili dvojica; tijela su odvožena hladnjačama ili bacana u Savu.

U logoru je djelovao Goran Jelisić, koji se zatočenicima predstavljao kao „srpski Adolf“. Učestvovao je u ispitivanjima, tukao zatočenike pendrecima i palicama i pucao u žrtve. Haški tribunal utvrdio je da je počinio 13 ubistava. Među ubijenima su bili Jasminko Ćumurović, braća Huso i Smajil Zahirović, Naza Bukvić i Stipo Glavočević. Prema genocid.ba, braću Zahirović su odmah po dolasku optužili da su pripadnici „Zelenih beretki“. Jelisić je teško tjelesno povrijedio i druge zatočenike, među njima i A. D.

Portal genocid.ba navodi i imena drugih ubijenih: prema tom izvoru, Denijal Ibrahimović i Sead Ćerimagić ubijeni su u upravnoj zgradi logora, a Smajl Ribić i Đoko Stevanović istog dana kada i Stipo Glavočević.

Zločine nad zatočenicima činio je i Ranko Češić, pripadnik Teritorijalne odbrane bosanskih Srba Grčica, koji je od 15. maja 1992. bio u interventnom vodu rezervne policije u Brčkom. U periodu od 11. maja do 6. juna 1992. u logoru Luka ubijao je i zlostavljao zatočenike.

Isak Gaši

Među zatočenicima bio je Isak Gaši, kajakaš i kanuista te bivši reprezentativac Jugoslavije. U logoru je bio primoran učestvovati u uklanjanju tijela ubijenih u Savu. Pušten je 7. juna 1992. godine. Kasnije je svjedočio pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), između ostalog u februaru 2004. u postupku protiv Momčila Krajišnika.

Nakon Jelisića

Prema svjedočenjima bivših zatočenika, nakon Jelisića logorom je komandovao Kosta Simeunović; portal genocid.ba istu osobu navodi kao Konstantina Simonovića, policajca SJB Brčko. Prema iskazu Muhameda Bukvića, Simeunović ga je u kancelariji logora tukao policijskim pendrekom.

Logor je djelovao do početka jula 1992. Prema genocid.ba, dio preživjelih zatočenika u julu 1992. prebačen je u logor Batković, a većina njih razmijenjena je nakon oktobra 1992. godine.

Presude

MKSJ je 14. decembra 1999. osudio Gorana Jelisića za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti na 40 godina zatvora, dok je od optužbe za genocid oslobođen. Žalbeno vijeće potvrdilo je kaznu 5. jula 2001. godine.

Ranko Češić osuđen je 11. marta 2004. pred MKSJ-om na 18 godina zatvora, nakon što je priznao krivicu po 12 tačaka optužnice.

Monika Ilić, rođena Simonović, osuđena je za zlostavljanje zatočenika u logoru Luka na dvije i po godine zatvora.