Lično svjedočenje · Školsko igralište (poligon) osnovne i srednje škole u Srebrenici · 1993.
Igralište na kojem su ginuli mladi: sjećanje srebreničkog dječaka na 12. april 1993.
Dvanaestog aprila 1993. na školsko igralište (poligon) u opkoljenoj Srebrenici pale su granate ispaljene s položaja Vojske Republike Srpske (VRS), u vrijeme kada su se na njemu ponovo okupljali mladi ljudi. Ahmed Hrustanović, tada dijete, a danas imam u Srebrenici, prisjeća se tog proljeća i vraća se na mjesto na kojem i danas nedostaje spomenik s imenima ubijenih.
Bijeg u opkoljeni grad
Proljeće 1993. Ahmed Hrustanović pamti iz perspektive djeteta. Prema njegovom svjedočenju, nakon pada brda Biljeg iznad njihovog sela porodica je pješice krenula prema Srebrenici, udaljenoj, kako on navodi, oko 35 kilometara. Privremeno su ih primili rođaci u Fojharu.
Srebrenica je tada bila opkoljena i puna izbjeglica. Život u gradu obilježavali su strah, glad i čekanje na konvoje UN-a kojima su ljudi napuštali enklavu. U aprilu se, međutim, govorilo o primirju, i na školskom igralištu ponovo su se počeli okupljati mladi.
12. april 1993.
Dvanaestog aprila 1993. na igralište osnovne i srednje škole u Srebrenici pale su granate ispaljene s položaja Vojske Republike Srpske (VRS). Većina pogođenih bili su mladi ljudi.
Podaci o broju žrtava razlikuju se. Prema zvaničnim podacima, na licu mjesta ubijena su 74 civila, a oko stotinu ljudi, uglavnom mladih, ranjeno je. Prema drugim izvorima, mnogi ranjeni kasnije su podlegli povredama, pa se ukupan broj žrtava navodi kao 105; prema jednom izvoru, u bolnici je umrlo više od 30 ranjenih.
Prema svjedočenju Fikreta Ibrahimovića, na igralištu je tog dana ubijena njegova osamnaestogodišnja kćerka. „Tog dana moja kćerka se zadesila na poligonu“, kaže on.
Jedan Ahmedov prijatelj preživio je napad tako što je, prema vlastitom svjedočenju, skočio u kanal i sklonio se.
Odlazak i gubitak
Ahmed Hrustanović napustio je Srebrenicu 1993. godine s majkom. Otac i ostali muški rođaci ostali su u enklavi. U julu 1995. svi njegovi odrasli muški rođaci ubijeni su u genocidu u Srebrenici. Prema njegovim riječima, otac, koji je tada imao 31 godinu, ubijen je u Kravici.
Povratak na igralište
Nakon 22 godine, oko 2015., Ahmed Hrustanović vratio se na igralište. Mjesto stradanja obilježava samo mala bijela ploča, a svake godine 12. aprila ovdje se održavaju komemoracije. Spomenik s imenima ubijenih i danas nedostaje. Fikret Ibrahimović traži da se podigne spomenik na kojem bi bila ispisana imena svih koji su ubijeni na igralištu.
Izvori
- Web stranica: Srebrenica: Sjećanje na masakr na školskom igralištu (Ahmed Hrustanović, genocid.ba, podle Al Jazeera), 17. mart 2024. (2024-03-17) · Otvori izvor
- Članak: Detektor (BIRN BiH), Admir Muslimović – Bosnians Lay Flowers for 105 Civilians Killed in Srebrenica Playground, 12. april 2023. (2023-04-12) · Otvori izvor
- Članak: N1 / Anadolu – Survivors mark 30th anniversary of Srebrenica playground massacre, 12. april 2023. (2023-04-12) · Otvori izvor
- Intervju: NPR – Srebrenica survivor Ahmed Hrustanović reflects on Ratko Mladić's death, 29. august 2026. (2026-08-29) · Otvori izvor
- Članak: Radio Slobodna Evropa, Sadik Salimović – Majke Srebrenice i Žene u crnom: Stradanja se ne smiju zaboraviti, 13. april 2010. (2010-04-13) · Otvori izvor