Dr. Eso Sadiković – prijedorski ljekar ubijen nakon logora Omarska

Noć između 5. i 6. avgusta 1992.

U noći između 5. i 6. avgusta 1992. Eso je prozvan na omarskoj „prozivci smrti“. Prema knjizi „Kolika je u Prijedoru čaršija“ Nusreta Sivca, predratnog snimatelja TV BiH i također logoraša Omarske, dr. Sadiković je s vrata rekao: „Zbogom, prijatelji…“, a logoraši su ustali i sa suzama ga ispratili riječima: „Hvala ti, doktore“. Prema drugom izvoru, kada su neki logoraši zaplakali, Eso ih je povišenim tonom i osmijehom smirio, a prostorijom se prolomio aplauz.

Prema svjedočenju dr. Ibrahima Beglerbegovića, koji je kratko bio logoraš Omarske, Eso mu je dao ceduljicu s porukom „Alma, Bato, voli vas Tajo“, koju je on posredno uručio Esinoj supruzi.

Iste noći u logor Omarska stigao je dr. Mićo Kovačević, kojeg izvori opisuju kao jednog od gospodara života i smrti nad prijedorskim nesrbima, a kojeg je Eso ubrajao među svoja tri najbolja prijatelja. Prema izvoru, njih dvojica dugo su razgovarali na pisti prije odvođenja; sadržaj razgovora nije poznat, ali izvor navodi da je Kovačević došao ispratiti Esu u smrt.

Eso je, zajedno s još 123 prijedorska logoraša odvedena iz logora Omarska, ubijen metkom u glavu, a tijelo mu je bačeno u jamu Hrastova glavica kod Sanskog Mosta, u utrobi planine Grmeč. U trenutku smrti imao je 44 godine.

„Otišao u Nikaragvu“

Sudbina dr. Sadikovića dugo je skrivana. Srpske vlasti tvrdile su da je Eso „nekako otišao u Nikaragvu“. Rođaci su shvatili da je ubijen tek kada im je pravnik i ratni kapetan Bogdan Tadić rekao da je „Eso otišao u Nikaragvu“. Tadić je odmah potom zaposjeo Esinu kuću i pretvorio je u štab. Već u septembru 1992. „bacio je oko“ na Esinu suprugu Zoricu, koju je kasnije oženio.

Drugo ubistvo

Izvor navodi da je Eso ubijen „dva puta“: drugi put kada su njegova maloljetna djeca pokrštena i kada im je promijenjen identitet. Godine 1993. trinaestogodišnja Alma postala je Veronika Gagović, a dvanaestogodišnji Enis Filip Gagović. Prema jednom izvoru, promjenu imena provela je majka Zorica, uz potvrdu SDS-a.

Nakon rata Alma, rođena u Sarajevu 6. aprila 1979., došla je kod nane Senije u Sarajevo s namjerom da upiše Medicinski fakultet; u biografiji je navela da se ranije zvala Alma Sadiković, a sada Veronika Gagović. Radila je kao prevodilac u Kancelariji visokog predstavnika za BiH u Banja Luci, a prevodila je i za Biljanu Plavšić dok je bila predsjednica Republike Srpske. Dobila je stipendiju u Americi, gdje je završila medicinu, a ubrzo je u Ameriku doveo i brata. U proljeće 1998. poslala je nani Seniji tekst o svojoj sudbini objavljen u jednom američkom listu. Prema svjedočenju Esinog daidže Envera Kovačevića, Seniju je posebno pogodilo što se u tekstu nigdje ne spominje Alma, nego samo Veronika. Senija Sadiković umrla je 2001. godine.

Ekshumacija i dženaza

Posmrtni ostaci dr. Ese Sadikovića pronađeni su 2007. godine. Kolektivna dženaza njemu i drugim ubijenima klanjana je na prijedorskom stadionu Luka, a Eso je ukopan 29. jula 2007. na šehidskom mezarju Skele u Prijedoru. Njegova djeca nisu došla na dženazu.

Preživjeli logoraši Prijedora i Sanskog Mosta najavili su postavljanje spomen-ploče s imenima ubijenih nad masovnom grobnicom Hrastova glavica na dan 5. avgusta.

Elitocid u Prijedoru

Ubistvo dr. Sadikovića izvori smještaju u širi obrazac ubijanja obrazovane elite Bošnjaka u Prijedoru. Samo u Prijedoru ubijeni su i ljekari Eniz Begić, Razim Musić, Jusuf Pašić, Željko Sikora i Rufad Suljanović, mikrobiolog Kemal Cerić i internista Osman Mahmuljin, uz brojne druge intelektualce iz raznih oblasti.

Sjećanje

Udruženje građana „Behar“ iz Prijedora pokrenulo je inicijativu da se Skopska ulica, u kojoj se i danas nalazi Esina porodična kuća, preimenuje u ulicu „Dr. Esada Sadikovića“. Prema jednom izvoru, zahtjev je podnesen prije osam godina i, kao i zahtjev za spomenik 102 ubijena prijedorska djeteta, ostao je bez rezultata.

Zorica Gagović, kasnije udovica Bogdana Tadića, prema izvorima je otišla u Ameriku. U Prijedoru se pojavila radi ostavinske rasprave s djecom Bogdana Tadića, a kuću u Skopskoj ulici izdala je pod kiriju. Nusret Sivac, Esin predratni kućni prijatelj, ispričao je da ju je tada vidio na kapiji kuće u razgovoru s nekadašnjim prijedorskim maratoncem Sandrom Selmanom. Kada je novinar pokušao telefonom razgovarati s Esinom djecom, javila se žena za koju redakcija smatra da je bila Zorica Gagović i u grubom tonu odbila svaki razgovor, tražeći da nju i njenu porodicu ostave na miru.