Fikret Hodžić, bodibilder koji je petnaest godina zaredom bio prvak Jugoslavije i osnivač prvog bodibilderskog kluba u Bosni i Hercegovini, ubijen je 9. jula 1992. godine u Trnopolju. Srpski vojnici su tog dana odveli njegovu porodicu, a prema svjedočenju njegove supruge Suade, pucao je mladić koji je ranije kod Fikreta trenirao. Njegovi posmrtni ostaci pronađeni su u masovnoj grobnici 2009. godine, a sahranjen je sedamnaest godina nakon smrti.
Opis događaja · Osnovna škola „Miladin Radojević“ Kalinovik · juli 1992. – septembar 1992.
Ljeta 1992. srpske snage zatočile su u Osnovnoj školi „Miladin Radojević“ u Kalinoviku stotine bošnjačkih civila, među njima blizu dvije stotine žena, djece i starijih osoba iz Gacka. U augustu 1992. iz učionice su odvedeni i ubijeni Suad Hasanbegović, Sejdo Kešo i Edin Bičo, čiji su posmrtni ostaci identificirani 2009. godine. Za zločin u školi Sud BiH pravomoćno je osudio Novicu Tripkovića na osam godina zatvora.
Ante Tomić, bosanski Hrvat i rudar iz Ljubije, zatočen je 1992. godine u logorima Keraterm, Omarska i Trnopolje. Prema njegovom svjedočenju, jedne julske noći u Omarskoj tukla ga je grupa od osam stražara dok je pokušavao natočiti kantu vode. Preživio je i 2001. godine svjedočio pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY).
Lično svjedočenje · Foča · juli 1992. – august 1992.
Anonimna bošnjačka žena iz sela udaljenog desetak kilometara od Foče opisuje u pisanoj izjavi br. 10824/96 napad srpskih snaga u julu 1992. i zatočeništvo u Buk Bijeloj, Srednjoškolskom centru u Aladži i sportskoj hali Partizan. Njeno svjedočenje odgovara nalazima Haškog tribunala o zatočenju bošnjačkih žena, djece i starijih osoba u Foči u ljeto 1992. Haški tribunal je za zločine u Foči pravosnažno osudio Dragoljuba Kunarca na 28 godina zatvora.
Studentica Edna Dautović iz Prijedora bila je u ljeto 1992. zatočena u logoru Omarska, odakle je krajem jula odvedena s drugim zatočenicima navodno na razmjenu i ubijena kod jame Lisac. Njen brat Edvin, prema Radiju Slobodna Evropa, ubijen je nekoliko dana ranije u samoj Omarskoj. Majka Mejra tragala je za djecom do 2000. godine, kada su njihovi posmrtni ostaci pronađeni i sahranjeni u Bihaću.
Dana 27. juna 1992. grupa Milana Lukića natjerala je oko 70 bošnjačkih civila, uglavnom žena i djece, u kuću Mehe Aljića na Bikavcu u Višegradu i zapalila je. Prema presudi ICTY-a ubijeno je najmanje 60 ljudi, a prema bosanskim institucijama 72. Među njima su bili mali Ensar Tufekčić i njegova petogodišnja sestra Elma.
U junu 1992. mlada majka bila je sa suprugom i dvoje male djece u posjeti kod svekrve u selu Presjeka kod Nevesinja kada su počela granatiranja. Prema njenom svjedočenju, srpski vojnici zarobili su izbjeglice, odvojili muškarce, a žene i djecu zatvorili u toplanu; ona je preživjela zatočenje i seksualno nasilje. Njen suprug, sin i kćerka, prema njenim riječima, ubijeni su 1992. i nikada se nisu vratili.
Opis događaja · Mostar · 13. juni 1992. – 14. juni 1992.
U noći s 13. na 14. juna 1992., dok su se srpske snage povlačile iz Mostara, ubijeni su bošnjački i hrvatski civili odvedeni iz svojih domova i skloništa. Prema udruženju porodica žrtava i medijima, ekshumirano je 114 tijela, 88 na gradskoj deponiji Uborak i 26 kod groblja Sutina, dok je Haški tribunal sudski utvrdio najmanje 40 odnosno najmanje sedam ubijenih. Više od tri decenije kasnije niko za ove zločine nije optužen niti osuđen.
Lično svjedočenje · Sušica · juni 1992. – juli 1993.
Hilmo Hurić je 2. juna 1992. sa suprugom, kćerkom i dvojicom sinova odveden u logor Sušica kod Vlasenice, a potom je do jula 1993. bio zatočen u logoru Batković kod Bijeljine. Prema njegovom svjedočenju, njegov stariji sin Jasmin nestao je nakon što je iz Sušice odveden na saslušanje, a mlađi, trogodišnji Esmir, ubijen je. Hurić se svake godine vraća u Sušicu, gdje se zajedno s drugim preživjelim prisjeća zločina počinjenih u logoru.
Lično svjedočenje · Omarska · juni 1992. – august 1992.
Ante Tomić iz Ljubije, bivši radnik rudnika Omarska, uhapšen je početkom juna 1992. i prošao je logore Keraterm, Omarska i Trnopolje. Prema njegovom svjedočenju, posljednje noći u Omarskoj pretukli su ga mlađi brat komandanta Miroslava Kvočke i drugi stražari, a u logoru je gledao kako umiru njegovi supatnici. Nakon rata živi u Hamburgu, piše o logoru i svjedoči.
Opis događaja · Sušica · juni 1992. – septembar 1992.
U ljeto 1992. srpske snage su u logoru Sušica kod Vlasenice držale stotine bošnjačkih civila, među njima žene, mlade djevojke i starije žene. Haški tribunal utvrdio je da je komandant logora Dragan Nikolić odvodio ili pomagao u odvođenju zatočenih žena znajući da će biti silovane, te da je drugima omogućavao pristup njima. Nikolić je priznao krivicu, između ostalog i za seksualno nasilje, i pravosnažno je osuđen na 20 godina zatvora.
Mustafa Kuloglija, zvani Kula, rođen 1945. u Foči, vodi se kao nestao u Foči od juna 1992. Prema svjedočenju jednog zatočenika, trojica stražara odvela su ga u ponoć iz pretrpane prostorije KPD Foča, a prije odlaska zamolio je ostale zatočenike za oprost riječju „Halalosum“. Nakon toga više nikada nije viđen živ.
Opis događaja · Manjača · 30. maj 1992. – 28. juli 1992.
Omer Filipović, profesor historije i predsjednik MBO u Ključu, uhapšen je nakon preuzimanja vlasti od strane srpskih vlasti u Ključu krajem maja 1992. i preko logora Stara Gradiška odveden u logor Manjača kod Banje Luke. Tamo je u ljeto 1992. ubijen zajedno sa zatočenikom Esadom Benderom; prema njegovom bratu, to se dogodilo 28. jula 1992., a prema izvještaju bivšeg oficira sigurnosti logora, krajem augusta 1992.
Opis događaja · Prhovo · 30. maj 1992. – 1. juni 1992.
Srpske snage su 1. juna 1992. ušle u nebranjeno selo Prhovo u opštini Ključ, odvojile muškarce od žena i djece, a dio njih ubile u selu i na putu prema selu Peći. Prema jednom izvoru ubijene su 53 osobe, a prema Sudu Bosne i Hercegovine više od 40. Za zločine protiv čovječnosti u Ključu, među kojima je i Prhovo, Sud BiH je pravomoćno osudio Marka Adamovića i Boška Lukića.
Opis događaja · Briševo · maj 1992. – novembar 1992.
U julu 1992. snage Vojske Republike Srpske napale su Briševo, selo s pretežno hrvatskim stanovništvom u općini Prijedor, i ubile više od šezdeset civila; izvori navode između 61 i 68 ubijenih. Kuće i katolička crkva su uništeni, mnogi muškarci odvedeni su u logore, a preživjeli protjerani. Tek 2023. Tužilaštvo BiH podiglo je optužnicu protiv petorice bivših komandanata i predstavnika srpskih snaga.
Lično svjedočenje · Omarska · 24. maj 1992. – 26. august 1992.
Mehmed Alić, 69-godišnji zemljoradnik iz Kamičana kod Kozarca, preživio je logore Trnopolje, Omarska i Manjača 1992. godine. U Omarskoj su ga stražari prisilili da pronađe i dovede sina Envera, kojeg su potom u hangaru pretukli; živog ga više nikada nije vidio. Za učešće u premlaćivanju zatočenika u hangaru, uključujući Envera Alića, Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) pravosnažno je osudio Duška Tadića.
U noći 17. maja 1992. godine, oko 22:30, prim. dr. Silva Rizvanbegović, ljekarka sarajevske Hitne pomoći i vođa smjene, ubijena je u sanitetskom vozilu na putu između Kliničkog centra Koševo i Hitne pomoći. Prema izvorima, pucali su pripadnici JNA iz kasarne „Maršal Tito“. Pamti se kao prva ljekarka ubijena tokom opsade Sarajeva.
Lično svjedočenje · Glogova · 9. maj 1992. – 10. maj 1992.
Abida Omerović je četrdeset godina živjela u Glogovoj kod Bratunca, sve do napada 9. maja 1992. godine, u kojem su snage JNA, Teritorijalne odbrane, policije i paravojnih jedinica iz Bratunca ubile 64 nenaoružana Bošnjaka i sravnile selo sa zemljom. Prema njenom kazivanju, žene i djeca su autobusima protjerani u Kladanj. Napad je naredio Krizni štab Bratunac, čiji je predsjednik Miroslav Deronjić pred Haškim tribunalom osuđen na deset godina zatvora.
Lično svjedočenje · Osnovna škola „Vuk Karadžić“ u Bratuncu · 9. maj 1992. – 16. maj 1992.
Prema svjedočenju dječaka iz Cerovca u području Hranče, srpske snage su 9. maja 1992. napale njegovo selo, a on je s drugim bošnjačkim muškarcima odveden u fiskulturnu salu Osnovne škole „Vuk Karadžić“ u Bratuncu, gdje su zatočenici tučeni i ubijani. Preživjeli su nakon tri dana prebačeni u logor na Palama, a 16. maja 1992. prešli su na teritoriju pod kontrolom ARBiH kod Ilijaša.
Srpske snage napale su 10. maja 1992. bošnjačka sela Suha i Mihaljevići kod Bratunca, dan nakon što su zapaljene kuće u Cerovcu i Polju. U Suhi su ubijeni članovi porodice Hodžić, među njima devetogodišnji Salmir i jedanaestogodišnji Elvis. Salmirovi posmrtni ostaci su pronađeni, a Elvisove porodica traži i danas.