Opis događaja · Čelopek · 29. maj 1992. – 1. juli 1992.
Logor u Domu kulture u Čelopeku i masakr na Vidovdan 1992. godine
Od kraja maja do početka jula 1992. godine u Domu kulture u Čelopeku kod Zvornika bili su zatočeni bošnjački muškarci iz Diviča, izloženi mučenju, ponižavanju i ubijanju. Na Vidovdan 1992. Dušan Vučković „Repić“, pripadnik jedinice Žute ose, otvorio je vatru na zatvorenike i ubio više njih. Za zločine u Čelopeku pravosnažno je osuđeno tek nekoliko ljudi, dok komandant Žutih osa za Čelopek nikada nije osuđen.
Žute ose i zatočenje ljudi iz Diviča
U Zvorniku je 12. aprila 1992. osnovana jedinica Žute ose, poznata i kao jedinica „Igor Marković“. Djelovala je pod okriljem Teritorijalne odbrane i SDS-a, a komandovao joj je Vojin Vučković „Žućo“. Veze sa Srpskom radikalnom strankom imali su samo pojedini njeni pripadnici.
Nakon preuzimanja Zvornika, 29. maja 1992. bošnjački muškarci iz Diviča prevezeni su u Dom kulture u Čelopeku. Prema različitim izvorima, bilo ih je 162, 163 ili oko 180. Dom kulture je pretvoren u mjesto zatočenja u kojem su zatvorenici bili potpuno prepušteni volji svojih čuvara.
Mučenje i poniženja
Tokom juna 1992. zatvorenike su tjerali da pjevaju srpske pjesme i da se međusobno tuku. Oko Bajrama, 10. i 11. juna 1992, zatvorenici su bili izloženi seksualnom zlostavljanju, pri čemu su ponižavani očevi i sinovi. Tih dana je i ubijano: prema svjedočenju jednog preživjelog, ubijeno je oko 15 ljudi, a Human Rights Watch navodi da je 10. juna hicem u glavu ubijen jedan šesnaestogodišnji dječak.
Prema prvostepenoj presudi u predmetu Zvornik 3, zatvorenika Sakiba Kapidžića izbo je nožem Darko Janković „Pufta“, pripadnik Odreda Pivarski.
Masakr na Vidovdan
Na Vidovdan, 28. juna 1992. (Human Rights Watch navodi 27. juni), Dušan Vučković „Repić“, pripadnik Žutih osa iz Umke kod Obrenovca, otvorio je vatru na zatvorenike u Domu kulture. Izvori navode različit broj žrtava: prema optužnici, ubijeno je 16, a ranjeno 20 ljudi; prema presudi suda u Šapcu, ubijeno je 17, a ranjeno 20; Human Rights Watch govori o 25 ubijenih, a jedan svjedok o tridesetak.
Prema beogradskoj optužnici, Vučković je mladog Damira Bikića ubio hicem u usta, a ranjenog Šabana Bikića dokrajčio nožem. Enesu Čikariću je, prema optužnici, odsjekao uho.
Logor u Čelopeku zatvoren je 1. jula 1992. Vojna policija je 4. augusta 1992. zabilježila Vučkovićevu izjavu, koja je kasnije uvrštena kao dokaz P1539 pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju.
Suđenja i nekažnjivost
Okružni sud u Šapcu osudio je Dušana Vučkovića za zločine u Čelopeku na sedam godina zatvora, a Vrhovni sud Srbije kaznu je povećao na deset godina. Izvori se razilaze oko datuma presude, koji smještaju u period između 1994. i 1998. godine, kao i oko visine kazne. Novi postupak protiv Vučkovića (KTRZ 17/04) obustavljen je 28. novembra 2005. godine jer je umro u pritvoru.
U predmetu Zvornik I Vrhovni sud Srbije je 8. aprila 2009. pravosnažno potvrdio presude: Dragan Slavković „Toro“ osuđen je na 12 godina, Ivan Korać „Zoks“ na devet, a Siniša Filipović „Lopov“ na tri godine zatvora.
U predmetu Zvornik 3 izrečena je 16. decembra 2011. prvostepena presuda pripadnicima Odreda Pivarski: Darko Janković osuđen je na 15 godina, a Goran Savić na godinu i po zatvora, dok je Saša Ćilerdžić oslobođen.