Petnaestogodišnjakinja iz Trošnja: devet mjeseci zatočeništva od Foče do Crne Gore

Rat dolazi u Foču

U aprilu 1992. godine u Foči su počele borbe. Postavljene su barikade i kontrolni punktovi, a škola je zatvorena. Petnaestogodišnja bošnjačka djevojčica iz sela Trošanj, koja će kasnije pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) svjedočiti kao zaštićena svjedokinja 87, skrivala se s porodicom i još dvije porodice u šumi.

Napad na Trošanj, 3. juli 1992.

Srpske snage su 3. jula 1992. napale Trošanj i opkolile grupu skrivenu u šumi. Muškarce su odvojili, tukli i ispitivali o oružju, a žene o zlatu i novcu. Začuli su se pucnji. Svjedokinja 87 svog oca nikada više nije vidjela; prema MKSJ, on je ubijen. Njegovo ime i tačne okolnosti njegove smrti nisu poznati.

Buk Bijela

Žene i djevojčice odvedene su u zgradu u krugu Buk Bijela u Mješaji, na nekadašnjem gradilištu hidroelektrane uz cestu Brod–Miljevina. Tamo su ispitivane i silovane. Prema presudi MKSJ, Dragan Zelenović je svjedokinju 87 ispitivao i silovao, a kasnije ju je silovao i više puta.

Aladža i dvorana Partizan

Svjedokinja je potom oko dvije sedmice držana u učionici Srednje škole Nikola Tesla u Aladži u Foči, a zatim u Sportskoj dvorani Partizan. Odatle su vojnici gotovo svake noći odvodili žene u kuće u gradu, između ostalog u kuću kod džamije Aladža i u kuću kod autobuske stanice. Prema MKSJ, Dragoljub Kunarac ju je više puta silovao. Prema svjedočenju, žene iz dvorane Partizan odvodio je i Gojko Janković.

Karamanova kuća u Miljevini

Oko dva mjeseca svjedokinja 87 držana je u takozvanoj Karamanovoj kući u Miljevini, jednom od mjesta na kojima su žene i djevojčice iz Foče bile zatočene i izložene seksualnom nasilju.

Stanovi u Foči

Krajem septembra ili početkom oktobra 1992. prebačena je u stanove u Foči. Oko četiri mjeseca bila je zatočena sa još četiri djevojčice u stanu u zgradi Brena. Prema MKSJ, u tom periodu silovao ju je Radomir Kovač; sud je odbacio njegovu tvrdnju da je riječ o ljubavnoj vezi. Među zatočenima bila je i dvanaestogodišnja djevojčica, kod koje je svjedokinja opisala teške znakove traume.

Prebacivanje u Crnu Goru

Prema njenom svjedočenju, nju i još jednu djevojčicu kupila su dva vojnika za 500 njemačkih maraka i odvela u stan u području Broda. Oko sredine februara 1993. žene su prebačene preko granice u Nikšić u Crnoj Gori. Morale su tvrditi da su Srpkinje, a njihovi dokumenti su uništeni. Prema svjedočenju, u Nikšiću su morale raditi bez plate i i dalje su bile izložene nasilju. Zatim su odvezene u Podgoricu i ostavljene u jednom stanu. Oko 5. aprila 1993. svjedokinja 87 je s još jednom djevojčicom otišla u Rožaje.

Svjedočenje i presude

Svjedokinja 87 svjedočila je pred MKSJ 4. i 5. aprila te 23. oktobra 2000. godine u postupku protiv Dragoljuba Kunarca, Radomira Kovača i Zorana Vukovića. Na kraju svjedočenja rekla je: „Mislim da cijelog svog života... ću se sjećati i osjećati istu bol.“

MKSJ je 22. februara 2001. sve trojicu proglasio krivim za zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja. Kunarac je osuđen na 28, Kovač na 20, a Vuković na 12 godina zatvora. Kunarac i Kovač proglašeni su krivim i za silovanje svjedokinje 87. Žalbeno vijeće je 12. juna 2002. odbilo žalbe i potvrdilo presude i kazne. Bio je to prvi predmet u kojem je međunarodni sud silovanje i seksualno porobljavanje kvalifikovao kao zločine protiv čovječnosti.

Dragan Zelenović je, nakon priznanja krivice, 4. aprila 2007. osuđen pred MKSJ na 15 godina zatvora za mučenje i silovanje kao zločine protiv čovječnosti; žalbeno vijeće potvrdilo je kaznu 31. oktobra 2007.

Predmet Gojka Jankovića ustupljen je Sudu Bosne i Hercegovine, koji ga je za zločine protiv čovječnosti u Foči pravosnažno osudio na 34 godine zatvora (prvostepena presuda 16. februara 2007, drugostepena 19. novembra 2007).