Opis događaja · Manjača · 30. maj 1992. – 28. juli 1992.
„Nesretnik koji voli Bosnu više od sebe“: smrt Omera Filipovića u logoru Manjača
Omer Filipović, profesor historije i predsjednik MBO u Ključu, uhapšen je nakon preuzimanja vlasti od strane srpskih vlasti u Ključu krajem maja 1992. i preko logora Stara Gradiška odveden u logor Manjača kod Banje Luke. Tamo je u ljeto 1992. ubijen zajedno sa zatočenikom Esadom Benderom; prema njegovom bratu, to se dogodilo 28. jula 1992., a prema izvještaju bivšeg oficira sigurnosti logora, krajem augusta 1992.
Gdje i kada
Manjača
- Datum
- 30. maj 1992. – 28. juli 1992.
- Mjesto
- Banja Luka, Manjača
- Koordinate
- 44.57° N · 17.06° E
Profesor iz Ključa
Omer Filipović rođen je 4. aprila 1953. u Ključu. Historiju je studirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, a zatim se vratio u rodni grad i predavao historiju u srednjoj školi.
Početkom devedesetih godina uključio se u politiku. Prema portalu genocid.ba, učestvovao je u osnivanju SDA u Ključu, čiji je predsjednik postao Asim Egrlić, a potom je s bratom Muhamedom osnovao Muslimansku bošnjačku organizaciju (MBO) u Ključu i postao njen predsjednik. Nakon izbora 1990. postao je potpredsjednik skupštine općine Ključ kao predstavnik MBO. Svjedok Adil Medić ga je pred Haškim tribunalom opisao kao zamjenika načelnika i predsjednika male stranke, MBO.
Pomoć izbjeglicama i zastava na općini
U jesen 1991. godine, prema genocid.ba, u Ključ je stiglo 25 autobusa hrvatskih izbjeglica iz Slunja. Omer Filipović im je s drugima pomagao i za njih otkupio sav hljeb u mjesnoj pekari.
Uoči referenduma o nezávisnosti, 29. februara 1992., Omer i Muhamed Filipović su, prema istom izvoru, na zgradu općine istakli zastavu SR BiH. Genocid.ba navodi i da je Omer predvodio štab Teritorijalne odbrane u Ključu.
Preuzimanje vlasti i hapšenje
Krajem maja 1992. Omer Filipović je pregovarao s JNA o predaji oružja i na kraju pristao na razoružanje, kako je pred Haškim tribunalom posvjedočio oficir Velimir Kevac. Prema genocid.ba, srpska vlast u Ključu je zvanično uspostavljena 27. maja 1992., nakon čega su počeli zločini nad nesrpskim stanovništvom.
Prema pisanju portala genocid.ba, Omer Filipović je uhapšen 30. maja 1992. i saslušan u policijskoj stanici. Na korice svoje pismene izjave napisao je rečenicu koja je kasnije postala njegov epitaf: „Nesretnik koji voli Bosnu više od sebe i svoje krvi.“
Stara Gradiška i Manjača
Omer i Muhamed Filipović odvedeni su najprije u logor Stara Gradiška, a zatim u logor Manjača. Manjačom je upravljala vojska bosanskih Srba; zatočenici, uglavnom bošnjački i hrvatski civili, redovno su premlaćivani.
Adil Medić je pred Haškim tribunalom svjedočio da se Omer Filipović žalio na uslove u logoru i na premlaćivanje zatočenika, te da je ubrzo nakon toga umro nakon okrutnog zlostavljanja. Prema svjedočenju njegovog bratića Nedima Filipovića, Omer je odbio da pred televizijskim kamerama kaže da su rat u Ključu započele „Zelene beretke“ i da se sa zatočenicima u Manjači postupa u skladu sa Ženevskim konvencijama. Nakon toga je, prema Nedimovim riječima, više puta mučen i držan u samici bez hrane.
Smrt
Prema svjedočenju brata Muhameda Filipovića, Omer je 28. jula 1992. nakon 20 sati premlaćivan ispred štale, utrčao je u minsko polje i iz njega izašao pod uslovom da stražari prestanu tući zatočenika Esada Bendera; nakon toga je ubijen. Prema bratu, Omer je umro tog dana u 23:10.