Historija jedinice · Gacko · april 1992. – novembar 1992.
Prognani iz Gacka branili Mostar: Samostalni gatački bataljon „Šargan“
U proljeće i ljeto 1992. Bošnjaci iz općine Gacko izloženi su zastrašivanju, zatvaranju, ubijanju i nasilnom protjerivanju, a žene, djeca i stari odlaze u susjedne općine i sve do Makedonije. Dio prognanih muškaraca probio se do Mostara, gdje je 26. augusta 1992. formiran Samostalni gatački bataljon „Šargan“, koji je potom ušao u sastav 4. korpusa Armije RBiH i kasnije u 49. laku brigadu.
Gdje i kada
Gacko
- Datum
- april 1992. – novembar 1992.
- Mjesto
- Mostar, Gacko, Kula Fazlagića
- Koordinate
- 43.17° N · 18.54° E
Proljeće 1992. u Gacku
Za Bošnjake iz Gacka 1992. godina počela je zatvaranjem puteva. Srpski rezervisti, policija i pripadnici srpske Teritorijalne odbrane već početkom godine postavili su barikade i kontrolne punktove, na kojima su Bošnjaci zaustavljani i maltretirani. Prema utvrđenjima Haškog tribunala, „Bijeli orlovi“ su zajedno s lokalnim jedinicama JNA patrolirali Gackom, tukli Bošnjake, pljačkali njihovu imovinu i granatirali bošnjačka sela i džamiju.
Prema svjedočenju Sanela Idrizovića, u noći s 29. na 30. april 1992. počelo je uništavanje imovine i napadi na Bošnjake u Gacku, Kuli Fazlagića, Boraču i Gračanici.
Od aprila 1992. zatočeni Bošnjaci i Hrvati držani su na najmanje šest mjesta: u pošti u Avtovcu, u zgradi SJB Gacko, u kasarni u Avtovcu, u Kuli Fazlagića, u termoelektrani i u hotelu kod elektrane. U julu 1992. srpske snage digle su u zrak gradsku džamiju u Gacku.
Protjerivanje
U junu i julu 1992. veliki broj Bošnjaka i Hrvata napustio je općinu. Žene, djeca i stari premješteni su u okolne općine ili u Makedoniju. Bošnjaci su nasilno raseljeni, njihova imovina opljačkana, a vjerski objekti uništeni. Prema sudskim utvrđenjima koja navodi portal Stav.ba, riječ je o približno 800 žena i djece, a u ljeto 1992. u općini Gacko ubijeno je 137 Muslimana, većinom žena, djece i starih.
Prema svjedočenju Sanela Idrizovića, u Crnu Goru prešla je kolona od više od 1.100 civila iz Gacka – žena, djece i starih – a preko Crne Gore prema Makedoniji ukupno je otišlo više od 6.500 ljudi iz istočne Hercegovine i dijela istočne Bosne.
Solidarnost domaćina
Idrizović u svom svjedočenju posebno ističe pomoć koju su prognanici dobili na putu. Mještani u Crnoj Gori – u Plavu, Gusinju, Petnjici i Rožajama – i u Makedoniji – u Studenčici kod Skoplja, Gostivaru i Tetovu – otvorili su im svoje domove i džamije. U Makedoniju je 1992. stiglo oko 32.000 izbjeglica iz Bosne i Hercegovine; većina je živjela u privatnim kućama u okolini Skoplja i u oblasti Pologa, u Tetovu i Gostivaru.
Povratak u Bosnu
Muškarci iz Gacka nisu se odrekli svoje zemlje. Prema svjedočenju Sanela Idrizovića, iako su mogli otići u evropske zemlje i Švedsku, vratili su se u Bosnu preko pet različitih država. Prema drugom izvoru, dio mladih muškaraca iz Gacka probio se preko planina, preko Stoca i Bileće, do Mostara. Moguće je da ova dva opisa govore o različitim grupama.
U Mostaru su se najprije priključili jedinicama HVO-a, koje su tada sarađivale s Armijom RBiH, i tu su obučeni i naoružani. Grupa koju su predvodili Enver Vasić „Pinjo“ i Džemal Jugo „Kemo“ pokušala je probiti neprijateljske linije prema Gacku i evakuisati posljednjih više od 270 civila iz Kule Fazlagića i okolnih planina.
Bataljon „Šargan“
Naredbom Vrhovne komande Armije RBiH 26. augusta 1992. u Mostaru je formiran Samostalni gatački bataljon „Šargan“ – jedinica prognanika koji su stali u odbranu grada što im je postao novi dom. Prvi komandant bataljona bio je Safet Grebović, a nakon njega Omer Grebović. Nakon napada HV i HVO na Mostar komandu je preuzeo Suad Džanković.