Opis događaja · Hotel Vilina Vlas · april 1992. – oktobar 1992.
Vilina Vlas: banja koja je 1992. postala mjesto zatočenja i silovanja
Hotel Vilina Vlas u Višegradskoj banji kod Višegrada 1992. godine pretvoren je u mjesto gdje su bošnjačke žene i djevojke zatočene, sistematski zlostavljane i silovane, što su utvrdili Sud BiH i ICTY. Hotel se pojavljuje i u drugim zločinima nad bošnjačkim civilima iz te godine. Nakon rata ponovo je otvoren za goste, a na zgradi do danas nema nikakvog obilježja žrtvama.
Banja iznad Višegrada
Hotel Vilina Vlas je banjsko i rehabilitacijsko lječilište u Višegradskoj banji, nedaleko od Višegrada u istočnoj Bosni. Smješten među borovima, s bazenom i termalnom vodom, danas ga posjećuju gosti koji traže odmor i liječenje. U ratnoj 1992. godini njegove sobe su služile kao zatvor.
Proljeće 1992: progon nesrpskog stanovništva
U aprilu 1992. u Višegradu su počeli nestanci i ubijanja nesrpskih civila. Prema utvrđenjima Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY), u narednim mjesecima ubijene su stotine Bošnjaka.
U tom periodu hotel Vilina Vlas pretvoren je u mjesto zatočenja žena i djevojaka. Sud Bosne i Hercegovine utvrdio je da su one tamo sistematski zlostavljane i silovane, a ICTY je utvrdio da su nesrpski civili u hotelu silovani, tučeni i na druge načine zlostavljani i ponižavani. Prema sudskim nalazima, hotel je u ovu svrhu korišten od aprila do druge polovine oktobra 1992.
Tačan broj zatočenih žena nije sudski utvrđen. Prema pisanju Al Jazeere, u Vilinoj Vlasi je zatočeno i silovano najmanje 200 bošnjačkih djevojaka i žena, a portal genocid.ba navodi da ih je bilo više od 200. Prema genocid.ba, žene su hapšene na ulici, dovođene u hotel i zaključavane u sobe; neke su se vratile svojim porodicama, ali većina ih više nikada nije viđena.
Prema Al Jazeeri i genocid.ba, u hotelu je 1992. godine svoj štab imao Milan Lukić, komandant paravojne grupe Beli orlovi (Osvetnici).
Presuda Željku Leleku
Jedan od počinilaca čija je odgovornost za zločine u Vilinoj Vlasi pravosnažno utvrđena jeste policajac Željko Lelek, pripadnik Stanice javne bezbjednosti Višegrad. Prema pravosnažnoj presudi Suda BiH, Lelek je u aprilu 1992. u hotelu više puta silovao jednu zatočenu Bošnjakinju, a u junu 1992. prisilio je na spolni odnos još jednu ženu zatočenu u Vilinoj Vlasi.
Sud BiH ga je 23. maja 2008. u prvom stepenu osudio na 13 godina zatvora za zločine protiv čovječnosti u Višegradu. Apelaciono vijeće istog suda povećalo mu je 12. januara 2009. kaznu na 16 godina zatvora.
Drugi zločini povezani s hotelom
Hotel se pojavljuje i u drugim zločinima iz 1992. godine. Prema utvrđenjima ICTY, 7. juna 1992. naoružana grupa odvela je sedam bošnjačkih civila preko hotela Vilina Vlas na obalu Drine, gdje je petoricu ubila; dvojica su uspjela pobjeći.
U drugoj polovini oktobra 1992. šesnaest bošnjačkih putnika izvedeno je iz autobusa na liniji Priboj–Rudo, kod mjesta Mioče (Sjeverin). Prema utvrđenjima Suda BiH, dovezeni su u hotel, mučeni i ubijeni na obali Drine. Pronađeni su posmrtni ostaci samo jednog od njih.
Presuda Milanu Lukiću
ICTY je 20. jula 2009. osudio Milana Lukića na doživotni zatvor za zločine počinjene u Višegradu 1992–1993, između ostalog za spaljivanje civila u Pionirskoj ulici i u Bikavcu. Žalbeno vijeće ICTY potvrdilo je doživotnu kaznu 4. decembra 2012. Tužilaštvo ga nije optužilo za silovanja u Vilinoj Vlasi. O zločinima u Pionirskoj ulici i Bikavcu arhiv donosi posebne priče.