Otac kojeg su prisilili da dovede vlastitog sina: Mehmed Alić u Omarskoj

Kamičani prije rata

Mehmed Alić bio je zemljoradnik iz sela Kamičani u opštini Prijedor. U proljeće 1992. imao je 69 godina. Imao je dva odrasla sina: Envera, koji je u vrijeme Omarske imao 44 godine, i Ekrema, koji je 1992. imao 37 godina. Porodicu Tadić iz Kozarca dobro je poznavao. Duško Tadić, zvani „Dule“, predsjednik mjesnog odbora Srpske demokratske stranke (SDS) u Kozarcu, odrastao je s njegovim sinovima.

Napad na Kozarac i Trnopolje

Dana 24. maja 1992. srpske snage napale su Kozarac; napadu je prethodilo artiljerijsko granatiranje. Otprilike dva dana kasnije, oko 26. maja, Mehmed Alić je s porodicom krenuo prema Kozarcu da se predaju. Kod Limenke su muškarci odvojeni od žena i djece. Starije osobe, među njima i Mehmed Alić, odvezene su u Trnopolje, gdje je porodica boravila u kući s otprilike 50 ljudi.

U Trnopolju je Mehmed Alić saznao da mu je sin Ekrem ubijen. Okolnosti, mjesto i datum Ekremove smrti nisu poznati.

Da bi prehranio porodicu, Mehmed Alić je, prema svom svjedočenju, više puta odlazio u Kamičane po hranu. Na tim putevima vidio je, kako je posvjedočio, zapaljene kuće i mrtve mještane.

Zarobljavanje i Omarska

Dana 10. juna 1992., dok je tražio hranu u blizini svog sela, zarobili su ga srpski vojnici i odvezli u logor Omarska. Prema njegovom svjedočenju, po dolasku je s drugim zatočenicima postavljen uza zid i pretučen.

Četiri dana i tri noći proveo je pod vedrim nebom na betonskoj površini koju su zatočenici zvali „pista“. Potom je premješten u prostoriju broj 15 u hangaru. Tamo je ugledao sina Envera.

Enver

U junu 1992. vojnici su prisilili Mehmeda Alića da pronađe sina Envera; kada je oklijevao, prijetili su mu. U hangaru je, prema svom svjedočenju, vidio okrvavljenog zatočenika Emira Karabašića, a i sam je dobio udarac kundakom i udarac nožem u glavu, nakon kojeg mu je ostao ožiljak.

Kada je pronašao Envera, stražari su ga u hangaru počeli tući. Otac je slušao kako mu sina tuku. Živog ga više nikada nije vidio. Svoju bol izrazio je riječima koje je kasnije ponovio i pred sudom: „They have killed my son“ („Ubili su mi sina“).

MKSJ je utvrdio da je Duško Tadić bio prisutan u hangaru kada je Enver Alić prozvan i napadnut. Sud nije donio izričit nalaz o smrti Envera Alića; do danas nije poznato da li su posmrtni ostaci Envera i Ekrema Alića pronađeni i identifikovani.

Manjača i puštanje na slobodu

Dana 6. augusta 1992. Mehmed Alić je iz Omarske prebačen u logor Manjača. Pušten je 26. augusta 1992.

Svjedočenje u Hagu

Od 23. do 24. jula 1996. Mehmed Alić svjedočio je pred MKSJ-om u postupku protiv Duška Tadića. Dana 7. maja 1997. Tribunal je Tadića proglasio krivim, između ostalog, za premlaćivanje zatočenika u hangaru Omarske, uključujući Emira Karabašića i Envera Alića. Žalbeno vijeće MKSJ-a 26. januara 2000. izreklo mu je konačnu kaznu od 20 godina zatvora. Tadić je osuđen za učešće u premlaćivanju, a ne za ubistvo Envera Alića.