Lično svjedočenje · ulica Filipa Kljajića · 9. april 1992.
Jutro u podrumu u Zvorniku: svjedočenje jedne porodice, 9. april 1992.
Ujutro 9. aprila 1992., dan nakon što su srpske snage ušle u Zvornik, naoružani ljudi upali su u podrum stambene zgrade u kojem se skrivalo tridesetak civila i izveli muškarce. Priča jedne porodice poznata je iz svjedočenja jedne žene u dokumentarnom filmu, dok okvir događaja opisuju i svjedoci pred ICTY. Za zločine počinjene pri preuzimanju Zvornika IRMCT je 2023. pravosnažno osudio Jovicu Stanišića i Franka Simatovića.
Gdje i kada
Zvornik
- Datum
- 9. april 1992.
- Mjesto
- Zvornik, Karakaj, Zamlaz
- Koordinate
- 44.39° N · 19.10° E
Preuzimanje Zvornika
Srpske snage, među kojima je bila i Srpska dobrovoljačka garda (Arkanovci), počele su 8. aprila 1992. preuzimati Zvornik u istočnoj Bosni. Prema optužnici u predmetu Stanišić i Simatović, tog je dana ubijeno dvadesetak nesrpskih civila. Da je Srpska dobrovoljačka garda bila među snagama koje su zauzele grad, navode i svjedoci i presuda IRMCT iz 2021. godine.
Upad u podrum
Ujutro 9. aprila 1992., oko 10 sati, stambenu zgradu potresla je snažna eksplozija. U podrum, u kojem se skrivalo tridesetak civila – žene, djeca i stariji muškarci – upalo je desetak naoružanih ljudi pod maskama. Prema svjedočenju u dokumentarnom filmu, zgrada se nalazila u ulici Filipa Kljajića. Naoružani ljudi izveli su muškarce iz podruma.
Sličan prizor – upad desetak vojnika u podrum nakon eksplozije, oko 10 sati ujutro – opisala je pred ICTY i jedna zaštićena svjedokinja, koja govori o svojoj zgradi bez navođenja ulice. Da li se radi o istom događaju, nije utvrđeno.
Ubistva pred zgradom
Prema svjedočenju u filmu, pred zgradom su strijeljani otac i njegova dva sina. Njihovoj majci, kako je ispričano, rečeno je da će umrijeti sama.
Istog dana jedan zaštićeni svjedok pred ICTY vidio je, s udaljenosti, pogubljenje desetak muškaraca na lokalitetu Zamlaz, među kojima je prepoznao oca i sina. Moguća veza s ubistvom pred zgradom nije potvrđena.
Svjedočenje jedne porodice
Porodična priča koja slijedi počiva isključivo na svjedočenju jedne žene u dokumentarnom filmu. Prema njenim riječima, naoružani ljudi odveli su njenog brata, muža i djevere prema Karakaju i pucali im u leđa. Njen brat se, kako ona kaže, prije toga okrenuo prema majci, koja je u naručju držala njegovog malog sina. „Mama se sjeća pogleda od mog brata koji se okrenuo i njoj rekao: 'Čuvaj mi sina'“, ispričala je svjedokinja.
Njenog oca, prema svjedočenju, ostavili su u životu da gleda smrt svojih bližnjih i poslali ga nazad. Kada se vratio, rekao je porodici: „pobiše ih ko zečeve“. Jedan od djevera, H. M., prema njenom kazivanju bio je dvaput pogođen, ali je preživio. „On je dvaput streljan. Preživio je“, rekla je svjedokinja.
Veterinar Izet Sabirović
Prema filmu, istog dana naoružani ljudi odveli su iz kuće zvorničkog veterinara Izeta Sabirovića i ubili ga. Njegovo tijelo kasnije je identifikovano na video-snimku koji je predočen Međunarodnom krivičnom tribunalu za bivšu Jugoslaviju (ICTY).
Počinioci i pravda
Svjedoci su ubistva u Zvorniku pripisali pripadnicima Srpske dobrovoljačke garde. Prema svjedočenju, jedan od njenih oficira bio je „major Peja“ (Marko Pejić), Arkanov zamjenik; on nikada nije optužen. Komandant garde Željko Ražnatović „Arkan“ za Zvornik nikada nije optužen; ubijen je 2000. godine.
Svjedoci su pred ICTY 2003. i 2018. godine opisali ubijanje civila u Zvorniku od strane Arkanovih ljudi. Mehanizam za međunarodne krivične sudove (IRMCT) 31. maja 2023. pravosnažno je osudio Jovicu Stanišića i Franka Simatovića, u okviru udruženog zločinačkog poduhvata, za ubistva, deportacije, prisilna premještanja i progon počinjene pri preuzimanju Zvornika, na po 15 godina zatvora.