Opis događaja · Bijeli Potok · 26. maj 1992. – 8. juni 1992.
Bijeli Potok, juni 1992: muškarci i dječaci odvojeni od porodica
Prvog juna 1992. u Bijelom Potoku kod Zvornika srpske snage odvojile su bošnjačke muškarce i dječake iz okolnih sela od žena, djece i starijih osoba i odvele ih u Tehničku školu u Karakaju. Zatočenici su tamo umirali od vrućine i žeđi, bili su premlaćivani, a zatim strijeljani, dok je dio odvezen u Pilicu i u Gerinu klaonicu. Prema podacima Anadolu Agencije ubijeno je oko 675 muškaraca i dječaka, a posmrtni ostaci oko 245 žrtava do danas nisu pronađeni.
Gdje i kada
Zvornik
- Datum
- 26. maj 1992. – 8. juni 1992.
- Mjesto
- Zvornik, Divič, Klisa, Đulići, Pilica, Crni Vrh, Memići, Kula Grad
- Koordinate
- 44.39° N · 19.10° E
Pad Zvornika i opkoljavanje sela
Srpske jedinice zauzele su Zvornik 8. aprila 1992. Mnogi Bošnjaci sklonili su se na Kula Grad, ali su ga 26. aprila 1992. zauzele srpske paravojne formacije i policija. Krajem aprila srpske vlasti preuzele su kontrolu nad Đulićima, a stanovnici su morali predati oružje.
Od 26. do 27. maja 1992. protjerani su stanovnici Diviča i Bijelog Potoka. Civili iz okolnih sela okupljali su se u Klisi. Prema Anadolu Agenciji, do 31. maja tamo se okupilo oko 6.000 civila. Prema presudi Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), vojne i paravojne jedinice su 1. juna 1992. u Klisi opkolile oko 4.000 nenaoružanih bošnjačkih izbjeglica iz 13 sela i potjerale ih prema Đulićima.
Razdvajanje porodica u Bijelom Potoku
Istog dana, 1. juna 1992, u Bijelom Potoku porodice su razdvojene. Muškarci i dječaci, od kojih su najmlađi imali oko petnaest godina, odvojeni su od žena, djece i starijih osoba. Žene i djeca odvezeni su u Memiće u općini Kalesija. Za mnoge porodice to je bio posljednji put da su bile na okupu.
Tehnička škola u Karakaju
Muškarci su odvezeni u Tehničku školu (TŠC) u Karakaju kod Zvornika. Prema optužnici Tužilaštva BiH, u školi je nezakonito zatočeno oko 700 bošnjačkih muškaraca i dječaka starosti otprilike od 15 do 70 godina; istu procjenu iznosi i Anadolu, dok BIRN navodi oko 400 muškaraca iz Bijelog Potoka.
Zatočenici su bili zbijeni bez vode, po velikoj vrućini. Istraživač Muamer Džananović opisao je te uslove riječima: „Bio je jako topao dan, nisu imali vode i bili su iscrpljeni.“ Oko dvadeset zatočenika je umrlo; prema Anadolu, ugušili su se u prenatrpanoj prostoriji. U narednim danima zatočenici su teško premlaćivani. Oko 160 ih je u malim grupama izvedeno i strijeljano. Drugi su morali odnositi tijela i više se nisu vratili.
Pilica i Gerina klaonica
Prema presudi MKSJ, 5. juna 1992. oko 550 zatočenika iz Tehničke škole prebačeno je u kino-salu u Pilici. Dio njih potom je odvezen u klaonicu poznatu kao Gerina klaonica u Karakaju, gdje su ih stražari postavili licem prema zidu i veliki broj strijeljali. Prema Anadolu Agenciji i presudi Višeg suda u Beogradu, strijeljanje u Gerinoj klaonici dogodilo se 8. juna 1992; prema Anadolu, preživjele su ga dvije osobe.
Žrtve i potraga za posmrtnim ostacima
Prema podacima Anadolu Agencije, koje iznosi i istraživač Muamer Džananović, ubijeno je oko 675 muškaraca i dječaka iz više sela općine Zvornik. Neke porodice izgubile su sve muškarce, druge po četiri ili pet sinova. Nazija Beganović izgubila je muža i šest sinova i umrla je a da nije pronašla njihove posmrtne ostatke.
Tijela su završila i u sekundarnoj masovnoj grobnici Crni Vrh. Prema Anadolu, u njoj su bili posmrtni ostaci više od 600 žrtava, najviše iz Bijelog Potoka. Prema BIRN-u (2024), u grobnici Crni Vrh pronađeno je i identifikovano oko 420 žrtava iz Bijelog Potoka. Posmrtni ostaci oko 245 žrtava, prema Anadolu, nikada nisu pronađeni; BIRN navodi da se traga za njih oko 240.