Opis događaja · Biljani · 10. juli 1992.
Amila, najmlađa žrtva masakra u Biljanima
Dana 10. jula 1992. srpske snage ubile su u Biljanima kod Ključa 258 bošnjačkih stanovnika. Najmlađa među njima bila je djevojčica Amila Džaferagić, beba od nekoliko mjeseci, koja je prema Radiju Slobodna Evropa pronađena u zagrljaju ubijene majke. Za masakr je do danas pravomoćno osuđena samo jedna osoba, i to za protivpravno lišenje slobode, a ne za ubistva.
Rođenje u Biljanima
Amila je rođena u Biljanima, selu u općini Ključ u Bosanskoj krajini. Prema genocid.ba, koji se poziva na zapisnik o obdukciji, datum njenog rođenja je 29. februar 1992. U izvorima se njeno prezime navodi na dva načina: genocid.ba i Radio Slobodna Evropa (RSE) pišu Džaferagić, dok je agencija FENA 2026. godine navodi kao Amilu Džaferović. Razlikuje se i navod o njenoj dobi: prema RSE imala je četiri mjeseca, prema FENA-i pet mjeseci.
10. juli 1992.
Dana 10. jula 1992. srpske snage ubile su u Biljanima 258 bošnjačkih civila. Prema RSE, napad je vodila 17. laka pješadijska brigada VRS zajedno s aktivnom i rezervnom policijom stanice javne bezbjednosti Ključ.
Muškarci su odvojeni od žena i djece, zatočeni u školi u Biljanima i ubijani u grupama. Sud Bosne i Hercegovine utvrdio je da je ubijeno najmanje 144 muškarca.
Amila je bila najmlađa žrtva masakra. Prema RSE i Klix.ba, umrla je u jami, u zagrljaju svoje ubijene majke, s bočicom mlijeka.
Grobnice i zapisnik o obdukciji
Tijela ubijenih iz Biljana završila su u jamama i masovnim grobnicama. Posmrtni ostaci pronađeni su u pet masovnih grobnica, među kojima su Lanište I te Crvena zemlja I i II. Prema RSE, 2016. godine i dalje se tragalo za osam žrtava.
Prema pisanju genocid.ba, Amilino tijelo trebalo je nestati u prirodnoj jami ispod Grmeča iznad Ključa. U kojoj je tačno grobnici ili jami njeno tijelo pronađeno, kao i kada su obavljene ekshumacija i identifikacija, izvori ne navode.
Prema zapisniku o obdukciji koji citira genocid.ba, Amila se vodi kao tijelo broj 172. Na sebi je imala bijelu košuljicu za bebe, sive gaćice, bijele donje rublje i čarapice te pelenu, a uz tijelo su pronađene dvije dude. Kao uzrok smrti zapisnik, prema genocid.ba, navodi strijelnu ranu u glavu.
Sudski postupak
Sud BiH je 3. novembra 2006. u prvom stepenu osudio Marka Samardžiju, komandanta 3. čete sanskog bataljona, za zločine protiv čovječnosti u Biljanima na 26 godina zatvora. Apelaciono vijeće Suda BiH ukinulo je tu presudu 2007. godine i naložilo ponovno suđenje.
Apelaciono vijeće je 15. oktobra 2008. pravomoćno osudilo Marka Samardžiju na sedam godina zatvora za zločin protiv čovječnosti u vidu protivpravnog lišenja slobode. Od optužbe za pomaganje u ubistvima oslobođen je.
Prema FENA-i, i 2026. godine za masakr u Biljanima osuđena je samo jedna osoba.
Izvori
- Sudski dokument: Sud BiH – Ukinuta presuda u predmetu Marka Samardžije, 25. maj 2007. (2007-05-25) · Otvori izvor
- Web stranica: Genocid.ba – Beba Amila – leš broj 172, 15. maj 2023. (2023-05-15) · Otvori izvor
- Članak: Radio Slobodna Evropa – Godišnjica zločina u Biljanima: Rana koja i danas boli, 16. juli 2016. (2016-07-16) · Otvori izvor
- Članak: FENA – Biljani massacre 34 years later: only one person convicted for the murder of 258 civilians, 10. juli 2026. (2026-07-10) · Otvori izvor
- Web stranica: Wikipedia – Biljani massacre · Otvori izvor
- Sudski dokument: International Crimes Database – Prosecutor v. Marko Samardžija (Sud BiH, X-KRŽ-05/07), 15. oktobar 2008. (2008-10-15) · Otvori izvor
- Članak: Klix.ba – Zločin o kojem se malo govori: Na današnji dan je u Biljanima ubijeno 258 muškaraca, žena i djece, 10. juli 2016. (2016-07-10) · Otvori izvor