Opis događaja · Mostar · 13. juni 1992. – 14. juni 1992.
Uborak i Sutina: strijeljanje 114 civila iz Mostara u junu 1992.
U noći s 13. na 14. juna 1992., dok su se srpske snage povlačile iz Mostara, ubijeni su bošnjački i hrvatski civili odvedeni iz svojih domova i skloništa. Prema udruženju porodica žrtava i medijima, ekshumirano je 114 tijela, 88 na gradskoj deponiji Uborak i 26 kod groblja Sutina, dok je Haški tribunal sudski utvrdio najmanje 40 odnosno najmanje sedam ubijenih. Više od tri decenije kasnije niko za ove zločine nije optužen niti osuđen.
Gdje i kada
Mostar
- Datum
- 13. juni 1992. – 14. juni 1992.
- Mjesto
- Sjeverni logor, Mostar, Vrapčići, Uborak, Sutina
- Koordinate
- 43.34° N · 17.81° E
Povlačenje JNA iz Mostara
Nakon dva mjeseca granatiranja Mostara, u proljeće 1992., snage JNA i VRS počele su se povlačiti iz grada. Operacija „Šakal“ počela je 7. juna 1992., a hrvatske snage stigle su do Mostara 11. juna.
Odvođenje i zatočenje civila
U danima povlačenja srpske snage i paravojne jedinice odvodile su bošnjačke i hrvatske civile iz njihovih domova i skloništa u mostarskim naseljima Zalik, Bejrut, Vrapčići i Bijelo Polje. Odvođeni su muškarci, mladići, ali i čitavi dijelovi porodica.
Od 13. juna 1992. desetine civila držane su u svlačionicama fudbalskog stadiona FK Lokomotiva u Vrapčićima, gdje su mučeni i izloženi okrutnom postupanju. Broj zatočenih na stadionu porastao je u roku od šest dana sa 37 na 90. Prema pisanju N1 i FENA-e, zarobljeni civili su tučeni i mučeni i u kasarni JNA Sjeverni logor.
Noć s 13. na 14. juna 1992.
Oko 22:30 sati 13. juna oko 20 zatočenih ukrcano je u bijeli kombi i strijeljano. Tokom noći s 13. na 14. juna 1992. na gradskoj deponiji Uborak ubijeno je 88 civila, a kod gradskog groblja Sutina strijeljano je njih 26. Prema udruženju porodica žrtava i medijima, ukupno je ubijeno 114 civila, Bošnjaka i Hrvata iz Mostara. Predsjednik udruženja porodica žrtava Uboraka i Sutine Adnin Hasić to sažima riječima: „strijeljano je 114 nedužnih građana Mostara“.
Haški tribunal (MKSJ) je u predmetu protiv Vojislava Šešelja kao utvrđene činjenice prihvatio da su srpska Teritorijalna odbrana (TO) i dobrovoljci Srpske radikalne stranke, takozvani „šešeljevci“, sredinom juna 1992. na deponiji Uborak ubili najmanje 40 civila, uglavnom Bošnjaka i jednog Hrvata. Prema istim utvrđenjima, srpska TO i paravojne snage su u junu 1992. u mrtvačnici na groblju Sutina ubile najmanje sedam civila, a više od 20 zatočenih tamo je zlostavljano i mučeno.
Preživjeli
Nekolicina zatočenih uspjela je preživjeti. Redžep Karišik je razbio lisice i pobjegao iz upravne zgrade groblja Sutina; kasnije je svjedočio pred Haškim tribunalom u postupku protiv Šešelja. Admir Boloban je pucnjavu preživio skriven u žbunju i nakon toga obavijestio policiju.
Ekshumacije
Iz jame uz Neretvu, oko 150 metara od groblja Sutina, ekshumirano je 26 tijela. Datum te ekshumacije izvori navode različito: prema Detektoru, tijela su izvađena 16. juna 1992., a prema Radiju Slobodna Evropa 25. juna 1992. Grobnica u Sutini, prema udruženju porodica i medijima, smatra se prvom otkrivenom masovnom grobnicom u Bosni i Hercegovini. Na deponiji Uborak 28. augusta 1992. ekshumirano je 88 tijela.
Porodice žrtava
Neke porodice izgubile su istovremeno očeve i sinove. Prema svjedočenju jedne žene, objavljenom na portalu genocid.ba, u ovom zločinu su joj ubijeni otac i dva brata – „jer su mi u ovom ratnom zločinu ubijeni dva brata i otac“, kazala je – a majka joj je umrla petnaest dana kasnije.