Priča · Državna bolnica · 1992. – 1995.
Hirurg Abdulah Nakaš: 1.500 dana i noći za operacionim stolom opkoljenog Sarajeva
Kada je u maju 1992. Sarajevo palo u opsadu, glavni hirurg Državne bolnice Abdulah Nakaš ostao je uz ranjenike i, prema dostupnim izvorima, 1.500 dana i noći nije napuštao posao. U bolnici koja je i sama bila granatirana operisalo se uz improvizovano svjetlo, bez anestetičkih plinova, vode, struje i grijanja. Nakon njegove smrti 2005. godine bolnica nosi njegovo ime.
Hirurg Državne bolnice
Abdulah Nakaš rođen je 27. novembra 1944. godine, prema portalu genocid.ba u Sarajevu. Završio je Medicinski fakultet Univerziteta u Sarajevu i specijalizirao opću hirurgiju. Više od trideset godina bio je glavni hirurg Državne bolnice u Sarajevu, u općini Centar. Do maja 1992. ta je bolnica pripadala mreži vojnih bolnica JNA.
Bolnica pod opsadom
Početkom rata, u maju 1992., kada je Sarajevo opkoljeno, Državna bolnica brzo se ispunila ranjenicima pogođenim granatama i snajperskim mecima. Tokom opsade i sama je bolnica više puta granatirana.
Uslovi za rad bili su krajnje teški. Operacije su se izvodile pod provizorno priključenim svjetlima, često bez osnovne opreme, bez anestetičkih plinova i bez sredstava protiv bolova. U prvoj ratnoj zimi 1992. nedostajalo je hrane, sanitetskog materijala i grijanja. Ljekar Suhrija Đozić opisao je da su najveći problem bolnice bili nedostatak vode, struje i toplote: operacione sale osvjetljavane su improvizovanom baterijom, a noću se radilo uz svijeće. Prema istim navodima, ljekari bolnice izveli su tokom opsade ukupno 13.000 hitnih zahvata.
Abdulah Nakaš ostao je za operacionim stolom. Prema dostupnim izvorima, radio je 1.500 dana i noći zaredom.
Sadik Bazdarević
Jedan od njegovih pacijenata bio je Sadik Bazdarević, ranjen na Mojmilu. Prema Bazdarevićevom svjedočenju, Nakaš je odlučio da on bude operisan prvi narednog dana. Nogu ipak nije bilo moguće spasiti i morala je biti amputirana. Bazdarević se sjeća da mu je hirurg rekao kako se borio za njegov život, a ne za nogu.
Poslije rata
Godine 1997. Abdulah Nakaš bio je jedan od osnivača sindikata zdravstvenih radnika. Kao kandidat SDA izabran je u Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH, a potom u Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH. Dobitnik je Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva.
Umro je 27. novembra 2005., na dan svog rođendana, nakon gotovo mjesec dana provedenih u komi, od posljedica rupture aneurizme trbušne aorte praćene hemoragičnim pankreatitisom i zatajenjem bubrega. Sahranjen je na šehidskom mezarju Kovači; prema portalu genocid.ba, dženazi je prisustvovalo više od 10.000 ljudi.
Godine 2006. Državna bolnica preimenovana je u Opću bolnicu „Prim. dr. Abdulah Nakaš“.