Opis događaja · Novoseoci · 21. septembar 1992. – 30. septembar 1992.
Novoseoci, septembar 1992: 44 muškarca i dječaka strijeljana na deponiji Ivan Polje
Pripadnici 2. romanijske motorizovane brigade VRS opkolili su u noći s 21. na 22. septembar 1992. bošnjačko selo Novoseoci kod Sokoca. Žene, djecu i starije deportovali su prema Sarajevu, a 44 muškarca i dječaka strijeljali na deponiji Ivan Polje, gdje su tijela osam dana kasnije zatrpana ruševinama seoske džamije. Sud BiH je 2. novembra 2026. nepravomoćno osudio šestoricu bivših pripadnika brigade na ukupno 83 godine zatvora za zločin protiv čovječnosti.
Gdje i kada
Novoseoci
- Datum
- 21. septembar 1992. – 30. septembar 1992.
- Koordinate
- 43.88° N · 18.79° E
Selo koje je predalo oružje
Novoseoci, malo selo u općini Sokolac pod Romanijom, prije rata su naseljavali isključivo Bošnjaci. Mještani su predali oružje i izjavili lojalnost srpskim vlastima u Sokocu, vjerujući da će ih to zaštititi. Od maja do septembra 1992. na području općine Sokolac trajao je rasprostranjen i sistematičan napad na bošnjačko civilno stanovništvo: razoružavanje, hapšenja i transporti. Prema ocjeni sudskog vijeća Suda BiH, cilj akcije u Novoseocima bio je etničko čišćenje ovog stanovništva.
Noć s 21. na 22. septembar 1992.
U noći s 21. na 22. septembar 1992. pripadnici Vojne policije i Izviđačke čete 2. romanijske motorizovane brigade VRS rasporedili su se oko sela i opkolili ga. Prema nepravomoćnoj presudi, slanje i raspoređivanje jedinica vodili su Momčilo Pajić, komandant Vojne policije, i Miladin Gašević, zamjenik komandanta Izviđačke čete.
Ujutro 22. septembra mještanima je naređeno da izađu iz kuća i okupe se. Prema presudi, okupljalište je bilo na lokalitetu Metaljka; Munira Selmanović u svom svjedočenju spominje krug preduzeća „Metalika“. Prilikom ulaska vojske u selo ubijena je starija žena Devla Karić.
Prema utvrđenjima nepravomoćne presude, komandant 2. romanijske brigade Radislav Krstić pozvao je Pajića na obližnji lokalitet Buljukovina i naredio mu da se vrati i provede dogovoreni plan: ubistvo muškaraca i deportaciju žena i djece. Krstić je za Novoseoce optužen u zasebnom postupku.
Nakon Pajićevog povratka muškarci su odvojeni od žena, djece i starijih osoba, koji su autobusima odvezeni prema Sarajevu. Muškarci su zadržani. Prema presudi, Pajić im je saopćio da su određeni za razmjenu; prema svjedočenju Munire Selmanović, rečeno je da ostaju na „radnoj akciji“. Munira Selmanović tog je jutra posljednji put vidjela muža i osamnaestogodišnjeg sina. O pokušaju da sina povede sa sobom kasnije je pred Haškim tribunalom kratko rekla: „Molila sam, nije mi uspjelo.“
Deponija Ivan Polje
Prema nepravomoćnoj presudi, Pajić je odredio grupu za likvidaciju muškaraca: Miladina Gaševića, Željka Gaševića, Momira Kezunovića, Branislava Kezunovića, Jadranka Šuku, vojnog policajca Nikolu Koprivicu i nekoliko drugih pripadnika koji su u međuvremenu umrli.
Četrdeset i četiri zarobljena muškarca i dječaka odvezena su dvama vojnim kamionima na deponiju Ivan Polje kod Sokoca, oko šest kilometara od sela. Grupu je na Ivan Polju predvodio Miladin Gašević. Zarobljenike su dovodili do ruba vrtače, najprije iz jednog, a zatim iz drugog kamiona, i sve ih ubili iz automatskog oružja. Prema presudi, ispaljeno je 178 metaka. Najmlađa žrtva imala je četrnaest godina.
U napadu na Novoseoce ubijeno je ukupno 45 bošnjačkih civila – 44 muškarca i dječaka i jedna žena. Prema riječima tužioca, među ubijenima je bilo 12 očeva i 13 sinova. Među njima su bili muž i osamnaestogodišnji sin Munire Selmanović.