Opis događaja · Štrbački buk · 10. juni 1992. – 23. septembar 1992.
Ljutočka dolina 1992: most rastanka na Štrbačkom buku i ubistva u Duljcima
U junu 1992. srpske snage protjerale su oko 5.000 Bošnjaka iz Ljutočke doline, a na mostu preko Une na Štrbačkom buku iz kolone su izdvojile 210 muškaraca, od kojih je otprilike polovina ubijena i bačena u jame Bezdana i Tihotina. Bošnjake koji su ostali u dolini srpske vlasti prisilile su na rad, a 23. septembra 1992. maskirani pripadnici VRS i policije RS ubili su u Duljcima 17 civila koji su brali šljive i zapalili njihova tijela. Za ubistva u Duljcima i Orašcu pravosnažno je osuđeno šest pripadnika srpskih snaga.
Sjećanje na 1941. godinu
Ljutočka dolina, s Kulen Vakufom, Orašcem, Ćukovima, Klisom i Ripčem, ušla je u rat noseći sjećanje na septembar 1941. godine, kada je u Kulen Vakufu i okolini za dva dana ubijeno gotovo 2.000 bošnjačkih muškaraca, žena i djece.
Napad na dolinu (maj – juni 1992)
Od maja do jula 1992. srpska vojska i policija provodile su širok i sistematičan napad na nesrpsko civilno stanovništvo Ripča, Ćukova, Orašca, Klise i Kulen Vakufa u općini Bihać. U junu 1992. 2. krajiški korpus VRS formirao je taktičku grupu sa zadatkom da blokira i pretrese područje Kulen Vakufa. Bošnjaci iz Kulen Vakufa dobili su ultimatum: da predaju oružje i prihvate vlast Republike Srpske.
Prema svjedočenju preživjelih, plan napada izradio je pukovnik Đuro Karajlović, a odobrio ga je pukovnik Grujo Borić; početak je bio određen za 11. juni 1992. u 10 sati. Isto svjedočenje navodi da su dolinu, između ostalih, okružile Petrovačka brigada VRS kod Vrtoča i Drvarska brigada VRS kod Martin Broda. Prema svjedočenju, srpska patrola na punktu Dubovsko zaustavila je Muhameda Hodžića, odvela ga u Drvar, cijelu noć ga mučila i prisilila da potpiše pismo kojim se od Bošnjaka tražila kapitulacija. Na pregovorima u Prkosima Karajlović je, prema istom svjedočenju, izjavio da su stanovnici Orašca osuđeni na smrt.
Dana 10. juna 1992. stanovnici Kulen Vakufa krenuli su prema Orašcu, gdje je počelo granatiranje; u Kulen Vakufu ostali su samo stari ljudi. Prema svjedočenju, u školi u Kulen Vakufu, u koju su bili utjerani stari ljudi, srpski vojnici ubili su osamdesetogodišnju Katku Behrem i jednog starca.
Prema svjedočenju, u Orašcu se okupilo pet do šest hiljada ljudi iz cijele doline. Mjesnom zajednicom rukovodili su Mujo Hrnjica i komandant Teritorijalne odbrane Orašac Meho Vojniković.
U junu 1992. grupa muškaraca iz Orašca koja je pješice pokušala doći do Bihaća upala je u zasjedu na mostu Loskun. Prema svjedočenju, radilo se o grupi od 21 muškarca koju je vodio Meho Vojniković; 19 ih je ubijeno unakrsnom vatrom iz željezničkih tunela, a četvorica ranjenih preživjela su skokom u Unu. Isto svjedočenje navodi da je i vod od 30 boraca, poslan iz Bihaća u pomoć civilima, upao u zasjedu kod Doljana, a zarobljeni su završili u logoru Račić.
Zbjeg i most na Štrbačkom buku
U junu 1992. oko 5.000 stanovnika Kulen Vakufa, Orašca, Ćukova, Klise i Ripča protjerano je iz svojih domova. Tokom bijega poginulo je oko 30 ljudi.
Prema svjedočenju, Nihad Sedić, zvani Nito, i Miki Kadić preplivali su Unu kako bi potražili pomoć. Kadića je, prema istom svjedočenju, zarobila srpska patrola, dok je Sedić prešao sedam do osam kilometara do francuskog bataljona UNPROFOR-a u Donjem Lapcu i doveo oklopne transportere na Štrbački buk.
Dana 12. juna 1992. zbjeg je stigao do visećeg mosta na Štrbačkom buku, na granici s Hrvatskom. Tu su srpske snage odvajale muškarce od porodica – iz kolone je izdvojeno 210 muškaraca: očevi, sinovi, braća. Na stranu su morali svi kod kojih su srpske snage pronašle bilo šta vojno; srpske snage imale su spiskove. Prema svjedočenju, odvajanjem je rukovodio srpski oficir Rade Vignjević.
Prema knjizi Muje Begića, muškarci su odvajani pred očima francuskog bataljona UNPROFOR-a. Prema svjedočenju preživjelih, francuski komandant upozorio je Vignjevića da situaciju prate Brisel i London i time spriječio masovno ubijanje zbjega. Dio ljudi odvezli su kamioni UN-a, a dio je pješice otišao u Štrbce i dalje preko Donjeg Lapca u Bihać.
Za Bošnjake doline taj most je, kako kaže Mujo Begić, postao „most rastanka, suza, bola, patnje“.
Logori i jame Bezdana i Tihotina
Zarobljeni muškarci iz doline držani su u logorima Račić, Ripač i Drvar. U Ripču su zatočenici, njih oko 135, bili zatvoreni u prostorijama firme IMT/IMP; 24. juna 1992. njih 70 odvedeno je na razmjenu. Prema svjedočenju, bivši oficir JNA Enes Anadolac dobrovoljno se predao, a u logoru Račić je mučen i ubijen; tijelo mu je bačeno u jamu Tihotina.
Otprilike polovina od 210 odvojenih muškaraca ubijena je i bačena u kraške jame Bezdana i Tihotina. U odvajanju i ubijanju zarobljenika učestvovali su pripadnici 15. lahke pješadijske (bihaćke) brigade VRS. Prema navodima predstavnika žrtava, iz obje jame ekshumirano je ukupno 135 bošnjačkih civila, većinom iz Ljutočke doline.
Prisilni rad za one koji su ostali
U junu 1992. ratno predsjedništvo „Srpske opštine Bihać“ uvelo je radnu obavezu za Bošnjake koji su ostali u dolini. Uz sela su stajali kontrolni punktovi, koje je osiguravala policija Republike Srpske sa stanicama u Kulen Vakufu i Ripču, a slobodno kretanje bilo je zabranjeno.
Masakr u Duljcima, 23. septembar 1992.
Prema svjedočenju, u septembru 1992. u protunapadu Armije RBiH na Grabežu poginulo je pet srpskih boraca iz doline. Prema iskazu jednog svjedoka, nakon njihove sahrane u njihovom selu tražila se osveta i jedna grupa krenula je prema Orašcu.
Dana 23. septembra 1992. u Duljcima, zaseoku Ćukova u mjesnoj zajednici Orašac, grupa Bošnjaka iz Ripča, Orašca i Duljaca brala je šljive na prisilnom radu. Među njima su bila djeca, stari i bolesni. Maskirani pripadnici VRS i policije Republike Srpske otvorili su na civile u voćnjaku vatru iz automatskih pušaka.
U Duljcima je ubijeno 17 civila čija su imena poznata: Hase Nasufović, Bekir Šahinović, Safija Šahinović, Hasnija Šehić, Ismeta Džaferagić, Zejna Šarić, Sadeta Mujić, Muho Dupanović, Meho Dupanović, Ago Dupanović, Šero Rakić, Huso Šarić, Vahida Vojić, Fatima Vojić, Senka Vojić, Aldina Vojić i Sabira Kolaković. Najmlađa žrtva bila je trinaestogodišnja Aldina Vojić iz Orašca, ubijena zajedno s majkom.
Napadači su tijela ubijenih naslagali na gomilu i zapalili. Prema svjedočenju, napad su preživjele Aldinina starija sestra i jedna osmogodišnja djevojčica, koje su se sakrile u šumi.
Ubistva u Orašcu
Prema dostupnim navodima, istog dana u Orašcu je u svojim kućama ubijeno oko dvadeset starih i bolesnih ljudi, među njima Hamza Vojić, teški invalid bez ruke. Prema iskazu jednog svjedoka, Orašac je napadnut već 22. septembra, kada su stanovnici pobjegli u šumu.
Prikrivanje tragova i ekshumacija
Posmrtni ostaci žrtava iz Duljaca premještani su kako bi se prikrili tragovi zločina. „Žrtve su spaljivane. Pokušali su se prikriti tragovi tog zločina“, kaže Mujo Begić. Nepotpuni posmrtni ostaci dijela žrtava ekshumirani su 2000. godine na lokalitetu Dulibe, a sedam osoba identifikovano je DNK analizom.
Prema svjedočenju, do februara 1993. u Ljutočkoj dolini nije ostao nijedan Bošnjak.
Sudski postupci
Kantonalni sud u Bihaću 2012. godine, na osnovu sporazuma o priznanju krivnje, osudio je za ubistva bošnjačkih civila u septembru 1992. u Orašcu i Duljcima Jovicu Tadića i Zorana Tadića na po 12 godina, Zorana Bergu i Željka Babića na po 11 godina te Gorana Mihajlovića na 10,5 godina zatvora.
Viši sud u Beogradu osudio je Đuru Tadića, pripadnika 2. voda Rajnovačke čete VRS, za ubistva u Duljcima – u dva postupka ukupno na 13 godina zatvora.
Svetko Tadić optužen je pred Višim sudom u Beogradu, u predmetu Bihać II, za ubistva bošnjačkih civila u Duljcima, Ćukovima-Dulibi i Orašcu; postupak je obustavljen zbog njegove procesne nesposobnosti.
Izvori
- Sudski dokument: Fond za humanitarno pravo: Bihać II – izveštaj sa suđenja, 4. novembar 2015. (2015-11-04) · Otvori izvor
- Arhivski dokument: Fond za humanitarno pravo: bulletin Through Accession towards Justice č. 11 (předmět Bihać II), 1. januar 2015. (2015) · Otvori izvor
- Članak: Radio Slobodna Evropa – Zločini u Ljutočkoj dolini: težak je put traganja za najdražim, 4. juni 2016. · Otvori izvor
- Članak: Radio Slobodna Evropa: Porodice žrtava: Ćurguz nije jedini počinilac zločina · Otvori izvor
- Članak: Detektor.ba (BIRN BiH): Witnesses Describe Mistreatment of Ripac Prisoners, 21. septembar 2015. (2015-09-21) · Otvori izvor
- Članak: Detektor.ba (BIRN BiH): Witnesses at Stanarevic Trial Describe Kulen Vakuf Attack, 19. oktobar 2015. (2015-10-19) · Otvori izvor
- Članak: Detektor.ba (BIRN BiH): Prosecution Proposes Postponing Stanarevic Trial, 4. mart 2015. (2015-03-04) · Otvori izvor