Opis događaja · Zvornik · 8. april 1992. – 9. april 1992.
Kjašif Smajlović: novinar koji nije napustio Zvornik i ubijen je u svom dopisništvu
Kjašif Smajlović, dopisnik sarajevskog dnevnika Oslobođenje iz Zvornika, ostao je u gradu i nakon što su ga 8. aprila 1992. zauzele srpske policijske, vojne i paravojne snage, te je iz njega slao izvještaje do posljednjeg trenutka. Ubijen je u kancelariji dopisništva, a njegovi posmrtni ostaci identificirani su tek 2016. godine u masovnoj grobnici Kazanbašča. Za njegovo ubistvo do danas niko nije optužen.
Novinar iz Zvornika
Kjašif Smajlović bio je dopisnik sarajevskog dnevnika Oslobođenje za zvornički region. Novinarstvom se bavio dugo: šezdesetih godina bio je prvi urednik i novinar zvorničkog lista Glas sa Drine. Uoči rata supruga ga je nagovarala da napusti Zvornik, a i kolege su ga molile da ode. Odbio je i ostao u gradu.
Pad Zvornika, 8. april 1992.
Dana 8. aprila 1992. srpske policijske, vojne (JNA) i paravojne snage napale su Zvornik, dijelom s teritorije Srbije, i zauzele grad u toku jednog dana. U napadu je stradalo mnogo civila. Prema portalu genocid.ba, Smajlović je tog dana iz Zvornika poslao izvještaj o napadima na grad.
Posljednji izvještaj
Svoj posljednji izvještaj Smajlović je telefonom izdiktirao Sevleti Ahmedinović, sekretarici regionalne kancelarije Oslobođenja u Tuzli. Tekst je objavljen 9. aprila 1992. Tog jutra rekao joj je: „Bojim se, Sele, da dolaze i po mene.“ Kada ga je upitala zašto nije otišao, odgovorio je da je novinar. Prema genocid.ba, u razgovoru je rekao da čuje njihove korake, nakon čega je veza prekinuta.
Ubistvo u dopisništvu
Kjašif Smajlović ubijen je u kancelariji dopisništva Oslobođenja u Zvorniku. Prema Komitetu za zaštitu novinara (CPJ), to se dogodilo 9. aprila 1992, kada je imao 52 godine.
Prema svjedočenju ljudi koji su se skrivali u podrumu, a koje je prenio njegov brat Sakib Smajlović, u kancelariju su upala trojica naoružanih muškaraca. Svjedoci su čuli kako ih moli, govoreći da ima djecu. Prema Sakibovim riječima, napadači su ga udarili pisaćom mašinom u glavu i ustrijelili, a tijelo izvukli i ostavili da leži pred vratima kancelarije. Jedan komšija je posvjedočio da je tijelo iz kancelarije izvučeno za noge. Identitet napadača nikada nije utvrđen.
Smajlović se smatra prvim od 67 novinara ubijenih u ratu u Bosni i Hercegovini – među njima je bilo 56 državljana BiH i 11 stranaca.
Potraga i identifikacija
Porodica je godinama bezuspješno tražila njegovo tijelo u masovnim grobnicama u Podrinju. Tek nakon 24 godine, u junu 2016, njegovi posmrtni ostaci identificirani su u masovnoj grobnici Kazanbašča kod Zvornika; porodica je za to saznala u septembru 2016. Posmrtne ostatke identificirao je Nedim Smajlović, koji je doputovao iz Austrije.
Obdukcija je pokazala da je prije smrti bio mučen i da je imao prostrijelne rane grudnog koša i karlice. Prema porodici, lobanja mu je bila smrskana. Brat Sakib je opisao razbijenu lobanju, polomljene prste i pet do šest metaka u predjelu srca i grudi.
Sjećanje i nekažnjenost
Sakib Smajlović, i sam bivši novinar Oslobođenja, objavio je 2017. godine knjigu posvećenu bratu. Za ubistvo Kjašifa Smajlovića do danas niko nije optužen niti mu je suđeno – prema CPJ, takvo je stanje bilo i u oktobru 2024. godine.