Opis događaja · Zvornik · maj 1992. – juli 1992.
Abdulah Buljubašić „Bubica“: zvornički vozač koji se nije vratio iz zatočeništva
Abdulah Buljubašić, zvan „Bubica“, bio je vozač direktora zvorničke fabrike glinice Birač. Nakon što su srpske snage u aprilu 1992. zauzele Zvornik, zatočen je, pretučen i opljačkan, a iz zatočeništva se nije vratio. Za zločine nad njim i drugim civilima u Zvorniku vođeni su postupci pred sudovima u Beogradu.
Zvornik u proljeće 1992.
Srpske policijske, vojne i paravojne jedinice zauzele su Zvornik 8. aprila 1992. godine. U gradu i okolini te je godine postojalo najmanje 19 mjesta na kojima su bili zatočeni bošnjački civili. Jedno od njih bila je farma Ekonomija u Karakaju.
Među zatočenima bio je i Abdulah Buljubašić, kojeg su zvali „Bubica“. Prema dostupnim izvorima, radio je kao vozač direktora fabrike glinice Birač u Zvorniku.
Zatočenje na Ekonomiji
Prema optužnici u predmetu Zvornik I, Abdulah Buljubašić bio je zatočen na farmi Ekonomija od početka maja do 15. jula 1992. godine, gdje je bio izložen premlaćivanju i mučenju.
Viši sud u Beogradu utvrdio je u nepravomoćnoj presudi u predmetu Zvornik III da ga je 11. ili 12. maja 1992. na Ekonomiji teško pretukao Dragan Slavković, zvani „Toro“, pripadnik jedinice „Žute ose“. Prema istoj presudi, Goran Savić je za vrijeme premlaćivanja stajao u blizini s oružjem, a potom mu je sa vrata uzeo zlatni lančić.
Smrt
O tome kako je i gdje Abdulah Buljubašić ubijen postoje različiti navodi. Prema optužnici u predmetu Zvornik I, preminuo je na Ekonomiji od posljedica premlaćivanja i mučenja. Prema prvostepenoj presudi u predmetu Zvornik II, ubijen je u zgradi prekršajnog suda u Zvorniku. Tačan datum smrti nije poznat.
Jedan zatočenik koji je bio s njim i koji je kasnije svjedočio pred sudom u Beogradu opisao je kako su Buljubašića izveli iz prostorije, natjerali ga da se skine i mučili ga, a zatim ga, kada je već bio na samrti, ubili iz vatrenog oružja.
Potraga za tijelom
Njegova supruga Jasna Buljubašić svjedočila je pred sudom u Beogradu. Prema njenom iskazu, rečeno joj je da je tijelo njenog muža predato njegovom ocu. Godine 2001. prvi put je nakon rata posjetila njegov grob. Prema njenom svjedočenju, prilikom kasnije ekshumacije u grobu nije bilo posmrtnih ostataka – „Kasnije, prilikom ekshumacije, tijela u grobu nije bilo“, izjavila je. Šta se s posmrtnim ostacima dogodilo, nije utvrđeno.
Sudski postupci u Beogradu
U završnoj riječi pred sudom u predmetu Zvornik I, 29. maja 2008. godine, Dragan Slavković izjavio je da najviše žali zbog onoga što je učinio Abdulahu Buljubašiću „Bubici“.
Drugostepeni sud je 8. aprila 2009. u predmetu Zvornik I pravomoćno osudio Dragana Slavkovića na 12 godina, Ivana Koraća na 9 godina i Sinišu Filipovića na 3 godine zatvora zbog ratnih zločina protiv civilnog stanovništva u Zvorniku.
Viši sud u Beogradu je 22. novembra 2010. u predmetu Zvornik II prvostepeno osudio Branka Popovića, komandanta štaba Teritorijalne odbrane Zvornik, na 15 godina zatvora, između ostalog zbog pomaganja u ubistvu Abdulaha Buljubašića. U istom postupku Branko Grujić osuđen je na 6 godina.
U predmetu Zvornik III isti sud je 16. decembra 2011. prvostepeno osudio Darka Jankovića na 15 godina i Gorana Savića na godinu i šest mjeseci zatvora, dok je Saša Ćilerdžić oslobođen optužbi.