Priča · Bihać · juni 1992.
„Pusti me, dijete, pusti da idem za njima“: majka nad jamom Bezdana
U ljeto 1992. srpske snage ubile su bošnjačke zarobljenike iz Ljutočke doline, zatočene u Ripaču, kod jame Bezdana u Hrgaru, u općini Bihać. Jama je ekshumirana u septembru i oktobru 1997. godine. Edina Latif, za koju je to bila prva ekshumacija, sjeća se stare majke koja je nad jamom htjela poći za svojim sinovima.
Ljeto 1992: Ljutočka dolina
U ljeto 1992. srpske snage protjerale su stanovnike Ljutočke doline, iz Kulen Vakufa, Orašca, Ćukova, Klise i Ripča. Kod mosta na Štrbačkom buku izdvojile su 210 muškaraca, a otprilike polovina njih je ubijena. Tijela ubijenih bačena su u masovne grobnice Bezdana i Tihotina.
Od 24. juna do kraja jula 1992. bošnjački muškarci bili su zatočeni u traktorskoj radionici IMT u Ripču. Dio zarobljenika odveden je odatle do jame Bezdana u Hrgaru i tamo ubijen.
Prva ekshumacija Edine Latif
Edina Latif je poslije rata učestvovala u ekshumacijama i identifikacijama žrtava. Jama Bezdana bila je njena prva ekshumacija i prvi susret s roditeljima koji su tražili svoje sinove. Nikada je nije zaboravila.
Od 1. septembra do 5. oktobra 1997. Bihaćki ekspertni tim ekshumirao je jamu Bezdana u Hrgaru. Prema izvještaju organizacije Physicians for Human Rights, radilo se o posmrtnim ostacima muslimana zatočenih u logoru Ripač.
Dok su posmrtni ostaci iznošeni iz dubine, na rubu jame čekale su porodice. Prema sjećanju Edine Latif, jedna stara žena, čiji su sinovi završili u jami, iznenada je potrčala prema rubu kako bi skočila za njima. Amor Mašović je, kako ona pripovijeda, viknuo da je zaustave, a Edina ju je uhvatila u posljednjem trenutku. „Pusti me dijete, pusti da idem za njima“, molila je žena, prema riječima Edine Latif. Edina ju je odvela u šator, dala joj vode sa šećerom i ostala uz nju. Ime te žene nikada nije saznala.
Prema svjedočenju Edine Latif, jama je bila duboka 85 metara. Ona navodi da su žrtve prije smrti bile mučene, da su neke u jamu bačene žive te da su u jamu ubačena i burad s kiselinom. Oni koji su se spustili na dno, kako ona kaže, bili su potreseni onim što su zatekli: posmrtne ostatke u sjedećem položaju, neke u zagrljaju, i tragove pokušaja da se izađe. Identifikacije su se, prema njenim riječima, obavljale u mrtvačnici u Visokom.
Edina Latif opisuje godine nesanice i noćnih mora, kao i otupjelost koja je došla s narednim ekshumacijama.
Koliko je žrtava bilo u jami
Podaci o broju žrtava razlikuju se od izvora do izvora. Prema izvještaju Physicians for Human Rights, minimalan broj ekshumiranih osoba bio je 51. Prema Detektoru, pri ekshumaciji 1997. iz jame Bezdana izvađena su 83 tijela, od kojih je 65 kasnije identifikovano. Prema svjedočenju Edine Latif, u jami je završio 81 Bošnjak iz Ljutočke doline.
Presuda
Sud BiH je 30. marta 2017. u prvom stepenu osudio bivšeg pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS) Sašu Ćurguza na 15 godina zatvora, između ostalog za ubistvo najmanje šest zarobljenika kod jame Bezdana.